Nije samo do vremena: Evo zašto ekrani mijenjaju način na koji dijete voli, uči i misli

Ekrani su postali sastavni dio svakodnevice, ali njihov uticaj na dječji razvoj zavisi i od uzrasta, sadržaja i emocionalnog konteksta u kojem se koriste. Dok kraće, kontrolisano korištenje može imati i edukativnu vrijednost, pretjerano izlaganje ekranima dovodi do poremećaja pažnje, smanjenja emocionalne regulacije i slabijeg razvoja socijalnih vještina.

Rani dječji mozak razvija se kroz interakciju i iskustvo. Svaki pogled, dodir i zajednička igra stimulišu mreže u mozgu koje su zadužene za empatiju, pažnju i kontrolu impulsa.

Kada dijete previše vremena provodi pred ekranom, nervni sistem navikava se na brze promjene slike i zvuka, čime se smanjuje sposobnost održavanja pažnje u sporijim, stvarnim situacijama – poput čitanja, slušanja učiteljice ili mirne igre.

Dugotrajna izloženost ekranima može uticati i na emocionalni razvoj. Djeca koja često koriste ekran kao način da se umire ili odvrate pažnju od neprijatnih osjećaja, vremenom slabije razvijaju sposobnost samoregulacije. Umjesto da nauče prepoznati tugu, dosadu ili frustraciju, dijete uči da emociju „isključi“ ekranom.

U mnogim porodicama ekran postaje „tihi član porodice“ – prisutan za stolom, u automobilu i prije spavanja. Takvo okruženje utiče i na kvalitet odnosa između roditelja i djeteta. Umjesto razgovora i zajedničkih aktivnosti, dijete usvaja pasivni obrazac u kojem nema dovoljno emocionalne razmjene i bliskosti.

Savjeti za roditelje:

• Djeca mlađa od dvije godine ne bi trebala koristiti ekrane.

• Za djecu predškolskog uzrasta preporučuje se najviše sat vremena dnevno, uz nadzor i zajedničko gledanje sadržaja.

• Starija djeca mogu koristiti digitalne uređaje duže, ali uz jasno postavljene granice, bez ekrana prije spavanja i uz razgovor o onome što gledaju.

• Najvažnije: ekran ne smije zamijeniti emocionalni kontakt, slobodnu igru i pokret.

Ekranizam nije samo pitanje tehnologije, već i pitanje emocionalnog razvoja i povezanosti. Djeca koja odrastaju uz prisutne, zainteresovane roditelje mnogo lakše razvijaju sposobnost samokontrole i zdrav odnos prema digitalnom svijetu.

Na kraju, cilj nije zabraniti tehnologiju – već naučiti dijete da bude korisnik, a ne zarobljenik ekrana.

Piše: Milica Trivunović, MA psiholog, KBT terapeut pod supervizijom i sportski psiholog (Savjetovanje Winner)

Postavite pitanje anonimno

U našem serijalu „Zdravlje prije svega“, Srpskainfo vam pruža priliku da anonimno podijelite svoj problem i dobijete savjet stručnjaka.

Tražite savjet ili podršku? Kliknite ovdje i besplatno postavite pitanje za sportskog psihologa Milicu Trivunović.

Kliknite ovdje i potpuno besplatno i anonimno postavite svoje pitanje Milici Trivunović, MA psihologije, KBT terapeutu pod supervizijom i sportskom psihologu ili ispunite formu na kraju teksta.

Vaša pitanja biće tretirana sa najvećom pažnjom i diskrecijom, a odgovori će biti objavljeni na portalu Srpskainfo, kako bi i drugi čitaoci mogli da pronađu podršku i korisne savjete. Vaša anonimnost je zagarantovana.

Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore.