Djeca

Zašto djeca često POČNU LIČITI NA OCA tek kasnije: Stručnjaci objasnili kako genetika, hormoni i rast otkrivaju skrivene sličnosti

Čim se beba rodi, gotovo uvijek kreće pitanje: na koga liči? I dok se porodica često brzo složi oko očiju, nosa ili osmijeha, istina je da se mnoge osobine koje dJeca naslijeđuju od očeva ne vide odmah, već se ispoljavaju tek tokom odrastanja i adolescencije.

građani Banjaluke uživaju u proljećnoj atmosferi
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Prema genetičkim istraživanjima objavljenim u časopisu „Nature Education“, određeni geni ostaju „uspavani“ u ranom djetinjstvu i aktiviraju se tek kasnije, pod uticajem hormona, rasta i telesnog razvoja. Zbog toga dijete koje u početku ne liči na oca, s godinama može postati njegova prava kopija.

Crte lica koje se mijenjaju s godinama

Dječje lice je u ranim godinama mekano i zaobljeno, ali se tokom rasta mijenja. Kako kosti sazrevaju, dolazi do izraženije vilice, duže brade i definisanijeg nosa. Upravo su ove promjene često naslijeđene s očeve strane, pa se sličnost s ocem najviše primećuje kod djece tek u tinejdžerskim godinama ili kasnije, piše Naj Žena.

Pročitajte još

Kosa i linija čela

Naslijeđivanje kose ne odnosi se samo na boju. Tekstura, gustina, način rasta, pa čak i prirodni razdeljak često dolaze od oca. Takođe, linija kose i eventualno povlačenje kose mogu biti porodična osobina koja postaje vidljiva tek u pubertetu ili ranoj odrasloj dobi, kada hormoni počnu snažnije da djeluju.

Očev uticaj na tjelesni razvoj

djeca se igraju u snijegu
FOTO: SRNA

Razvoj mišića, visina, hormonske reakcije i način rasta često prate obrasce koji se javljaju upravo s očeve strane porodice. Neka djeca s vremenom primete da njihovo tijelo reaguje isto kao očevo, bilo da je riječ o brzini dobijanja kilograma, izgradnji mišića ili nivou energije. Iako stil života ima veliku ulogu, genetika određuje kako tijelo reaguje na navike, a ti obrasci često postaju očigledni tek kasnije.

Naslijeđene zdravstvene sklonosti

Određene genetske predispozicije ne vide se spolja. One mogu uključivati sklonost ka problemima sa srcem, šećerom u krvi ili metabolizmom, a često se aktiviraju tek u odraslom dobu. Zbog toga ljekari uvijek insistiraju na porodičnoj anamnezi, naročito s očeve strane.

Temperament i emocionalni obrasci

otac uči sa ćerkom
FOTO: FREEPIK

Iako se ličnost oblikuje iskustvima, temperament ima snažnu genetsku osnovu. Djeca mogu naslijediti način na koji se otac nosi sa stresom, reaguje u kriznim situacijama ili pokazuje strpljenje. Ove osobine su suptilne, ali unutar porodice često vrlo prepoznatljive.

Na kraju, mnoge očeve osobine zavise od vremena sazrijevanja. Pubertet, hormoni i okruženje zajedno „aktiviraju“ ono što je zapisano u genima. Genetika postavlja temelje, ali godine odlučuju kada će se sličnost zaista pokazati.