Ishrana

POMAMA ZA ZELENIM SOKOVIMA Stručnjaci upozoravaju na skrivenu zamku

Zeleni sokovi posljednjih godina postali su sinonim za zdrav život, posebno na društvenim mrežama.

Zeleni smuti
FOTO: FREEPIK

Međutim, stručnjaci upozoravaju da su dobar primjer takozvane zdravstvene aureole, zbog koje proizvodu pripisujemo više koristi nego što ih zaista ima.

– Zdravstvena aureola nastaje kada nas jedna privlačna karakteristika, na primjer to što je nešto zeleno, organsko, prirodno ili bogato vitaminima, navede na zaključak da je cijeli proizvod zdrav – objašnjava dijetetičarka Johana Kac za portal Parade.

Međutim, problem nije u tome što su takvi napici nužno loši. Mišel Rautenštajn, dijetetičarka specijalizovana za preventivnu kardiologiju, upozorava da zbog oznake „zdravo“ često zanemarujemo njihov stvarni sastav.

„Možemo automatski pretpostaviti da proizvod povoljno djeluje na zdravlje i nivo energije, čak i ako sadrži dodate šećere ili mu nedostaju važni nutrijenti poput vlakana i proteina“, kaže.

Takav napitak zapravo može izazvati pad energije

Sok od zelenog povrća i voća može da sadrži vrijedne hranljive materije, ali Kac savjetuje da se provjere veličina porcije, količina šećera i vlakana, kao i da li ima dovoljno proteina i kalorija ako se njime zamjenjuje obrok.

Džulija Zumpano, registrovana dijetetičarka sa Klivlend klinike, smatra da su zdravstvene prednosti ovih napitaka često prenaglašene.

„Slatkog su ukusa i sadrže nešto zelenog povrća i voća, pa ljudi imaju osjećaj da konzumiraju nešto korisno. To može da stvori lažan osjećaj da činite nešto dobro za zdravlje, iako zapravo unosite veliku količinu dodatnih kalorija i šećera“, objašnjava.

Upravo je šećer jedan od glavnih problema.

„Mnogi od tih napitaka dobijaju slatkoću iz voćnih sokova, voćnih koncentrata ili dodatih šećera. Neki kupovni proizvodi mogu da sadrže između 25 i 50 grama šećera po porciji, što je uporedivo sa nekim gaziranim pićima, a ponekad i više od toga“, kaže Rautenštajn, prenosi N1.

Problem nije u voću

Voće samo po sebi nije problem. Rautenštajn naglašava da je u cijelom obliku izuzetno hranljivo, ali se cijeđenjem uklanja veliki dio vlakana koja prirodno usporavaju varenje.

„Kada popijete sok sa mnogo šećera i malo vlakana, šećer može brže da dospije u krvotok i izazove nagli porast šećera u krvi“, objašnjava.

Organizam potom luči insulin, a kod nekih ljudi nakon toga može uslijediti pad šećera u krvi.

„To može doprinijeti poslijepodnevnom umoru, mentalnoj magli ili želji za hranom koja brzo podiže energiju“, kaže Rautenštajn.

Kalorije unesene u tečnom obliku takođe slabije zasićuju, posebno ako napitku nedostaju proteini i zdrave masti, pa ne pružaju nužno dugotrajniju energiju.

Sok nije zamjena za uravnotežen obrok

Većina takvih voćno-povrtnih sokova sadrži malo proteina i masti. Ako sok zamijeni uravnotežen doručak ili ručak, upozorava Kac, osoba možda neće unijeti dovoljno energije i hranljivih materija.

Rautenštajn upozorava i na njihovo korišćenje u restriktivnim detoks programima i niskokaloričnim režimima ishrane.

„Takvi pristupi mogu da podstaknu preskakanje uravnoteženih obroka, premali unos hrane i oslanjanje na tečnost umjesto na ishranu koja organizmu obezbjeđuje dovoljno proteina, vlakana i kalorija“, kaže.

Dugotrajan nedovoljan unos energije može dovesti do umora, razdražljivosti, snažne gladi i usporavanja metabolizma. S druge strane, Zumpano upozorava da višak kalorija, dodatih šećera i jednostavnih ugljenih hidrata u nekim od tih sokova može doprinijeti gojenju i povećati rizik od predijabetesa, dijabetesa tipa 2 i metaboličkog sindroma.

Zeleni sokovi imaju i svojih prednosti

Takve sokove ne treba potpuno izbaciti iz ishrane. U zavisnosti od sastava, mogu da sadrže vitamin K i folat iz lisnatog povrća, vitamin C, kalijum i karotenoide, iako njihove količine znatno variraju među proizvodima.

Iste hranljive materije moguće je dobiti iz cijelih namirnica, uz više vlakana i duži osjećaj sitosti. Lisnato povrće može da se doda salatama, jajima, supama ili jelima sa žitaricama, a voće je bolje pojesti cijelo ili ga upotrijebiti za smuti u kojem ostaju vlakna.

Zumpano zato preporučuje jednostavno pravilo: kad god je moguće, treba izabrati cijele namirnice, a ne ultraprerađene proizvode.