
(FOTO) Pored prolaze i građani i KAMIONI ZA ODVOZ OTPADA: Ruglo iz banjalučkog naselja u kojem ŽIVI I STANIVUKOVIĆ
Njegoševa ulica u banjalučkom naselju Petrićevac. Na uskom trotoaru hrpa smeća i to već 2 dana.

Njegoševa ulica u banjalučkom naselju Petrićevac. Na uskom trotoaru hrpa smeća i to već 2 dana.

Banjaluka ima banju izgrađenu još 1858. godine. Banja Šera, kako kaže vlasnik Ahmet Šeranić, jedina je koja ima prirodno toplu vodu koja se ne dogrijava. I bila bi ovo pozitivna priča da ovog ljeta nisu primjećena oštećena koja ozbiljno ugrožavaju prostor. I to oštećena koja je neko izazvao.

Nove cijene u nekim parking zonama u centru Banjaluke, ali i njihova reorganizacija, stupili su na snagu, a s njima i novo poglavlje u svakodnevnoj borbi građana da nađu mjesto gdje mogu ostaviti svoj automobil.

Ime, očevo ime, prezime. Nestao. Datum i mjesto. I samo jedno pitanje.

Osamnaest godina nije prespavala cijelu noć zbog neprekidnih bolova i tegoba koje joj bolest svakodnevno donosi. Ovo je život Aide Hurtić Fazlić, majke sedmogodišnjeg dječaka i supruge.

Strani radnici u Srpskoj i cijeloj BiH sve su vidljiviji i popunjavaju praznine na tržištu rada. Naši, put pod noge, za boljom platom i uslovima.

Priča o Milošu, mladom čovjeku koji se iz Beograda vratio na djedovinu na Goliju sa namjerom da tamo nastavi da živi, mnoge je dirnula u srca. Oronula kuća, nehumani uslovi za život na planini.

Vanredna sjednica Skupštine grada, na kojoj se raspravljalo o rekonstrukciji javne rasvjete u Banjaluci, a koja je, bez zaključka i prekinuta, izazvala je mnogobrojne komentare.

Nevrijeme je danas poharalo dijelove Hercegovine, a prognoze kažu da je centar promjene vremena iza nas.

Danka Ilić (46) iz Ilijaša već 18 godina vodi tihu, ali tešku borbu s bolešću koja nosi hiljadu lica, multipla skleroza. Ona je danas nepokretna.

Sa brojem stanovnika, koji se već godinama konstantno smanjuje, postavlja se pitanje koliko ljudi zaista živi u Srpskoj i koliko će nas biti kroz koju godinu. Pitanje je ima li nas nešto više ili nešto manje od milion?

U gradu u kojem svakodnevno automobile ostavljaju na trotoarima, zelenim površinama, pješačkim prelazima, parkinzima i rampama za osobe sa invaliditetom, jedan bicikl izazvao je pravu buru.

Suicid ne traži "poseban profil”, niti je uvijek povezan s onim vidljivim znakovima koje okolina očekuje. To su najčešće nevidljive bitke – tihe, skrivene i teške.

Banjalučani danas imaju priliku da se upoznaju sa Nacrtom novog Urbanističkog plana grada. Javna prezentacija biće održana u Domu omladine, a pažnju javnosti već sada privlače pojedine odredbe koje bi mogle potpuno izmijeniti lice grada.

Prvog dana novog vikenda pred nama temeprature će biti iznad prosijeka. I tako do srijede. A. onda...

Mjesec je dana od kada se u strogom centru Banjaluke, na kružnoj raskrsnici poznatoj kao Štipaljka, dogodila nesreća u kojoj se danima pričalo. I koja, na sreću, nije završila tragično.

U samom srcu Banjaluke, na mjestu gdje bi grad trebao izgledati najuređenije i predstavljati svoje najbolje lice i sugrađanima i turistima, slika koja nije za hvaljenje i pokazivanje.

Nekad mjesto raznih preduzeća i ustanova, danas zapuštena, napuštena, mnogi će reći i ne baš najbezbijednija. Paskolina ciglana u centru Banjaluka, očigleno, nije ničija briga.

Manje od 20 sekundi trebalo je dvojici muškaraca da izađu iz crnog automobila, odu do Branislava Borenovića, bivšeg predsjednika PDP i koji je parkirao automobil, poprskaju ga biber sprejem i ponovo se vrate u automobil koji ih je čekao.

Ovo mi je kao neki ružan san, nisam očekivao. Nemam ni sa kim problema na svijetu, nemam prijetnje, isti sam godinama.