Majka devetero djece iz Orlanda na Floridi Jenn Hoskins navela je da je ranije bila prezaštitnička majka.
– U ranim godinama često sam štitila svoju djecu od svega što sam smatrala štetnim. Ono što još nisam razumjela je da će na kraju morati znati kako se sami snalaziti – poručila je Hoskins.
Prema novom istraživanju objavljenom u časopisu Child Development, prezaštitničko roditeljstvo osim što potencijalno potiče ovisnost i potkopava samopoštovanje i samoefikasnost kod djece, negativno utječe i na njihovo raspoloženje.
Stručnjaci navode da pretjerana zaštita dolazi iz ljubavi, a roditelji mogu promijeniti svoj pristup uz nekoliko načina prilagodbe.
– Prezaštita može uključivati roditelje koji se miješaju više nego što je potrebno, riskirajući frustraciju osnovnih psiholoških potreba adolescenata – navodi se u istraživanju, piše Klix.
U praksi to često postaje borba za moć između zabrinutog roditelja i tinejdžera koji pokušava izgraditi svoju neovisnost. Prezaštitničko roditeljstvo uključuje nedopuštanje djeci da dožive razočarenja i neuspjehe, rješavanje osnovnih problema umjesto djeteta, pretjerano praćenje kako bi se izbjegli svi rizici, miješanje u život djeteta.
– Prezaštitničko roditeljstvo, iako dobronamjerno, obično je potaknuto roditeljskom tjeskobom i proizlazi iz želje da se spriječi što više negativnih iskustava za dijete – kazala je doktorica Maura Francis.
Profesor psihologije Eric Storch naveo je i da društveni pritisak igra važnu ulogu.
– Društvo je prilično osuđujuće pa neki roditelji mogu pretjerano štititi djecu kako bi ih odgojili u idealno dijete – naveo je.
Pretjerana briga roditelja može dovesti i do drugih emocionalnih problema kod djece i izljeva bijesa.
– Jedan od načina na koji djeca rastu je suočavanje s dobrim i lošim u životu te razvijanje vještina rješavanja problema i suočavanja s njima – kazao je dr. Storch.
Stručnjaci pojašnjavaju da se dugoročne posljedice prezaštitnog roditeljstva mogu razviti u nedostatak samopouzdanja u osnovne vještine, uključujući donošenje odluka i smanjenu otpornost pri suočavanju s izazovima. Takođe, ključna ali često zanemarena roditeljska vještina je kontinuirano procjenjivanje razvojne faze djeteta i prilagođavanje očekivanja u skladu s tim.
– Odgovorno roditeljstvo trebalo bi zahtijevati od roditelja da procijene razvojno primjerena očekivanja i izgrade svoju toleranciju na stres dok dijete prirodno istražuje stvari putem pokušaja i grešaka – naveo je.
Kako biste riješili ovu lošu naviku, stručnjaci savjetuju da počnete s malim koracima.
– Kada djeca počnu razvijati svoje psihološke potrebe poput autonomije, kompetencije i povezanosti, bilo bi korisno da roditelji prilagode odgoj kako bi podržali djecu dopuštajući im da iskuse manje prepreke i neugodnosti koje su primjerene njihovoj dobi – kazali su.
Kao i u mnogim područjima roditeljstva, ono što je ispravno za vas možda neće biti ispravno za drugu porodicu. U ovom slučaju, ono što se čini prikladno zaštitničkim za jednu porodicu, drugoj se može činiti pretjerano.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.