Djeca

"DA LI GRIJEŠITE?" Frojd donosi 5 pravila o vaspitanju koja će vas natjerati da se zapitate

Iako roditeljima 21. vijeka možda neće biti lako da nađu direktne Frojdove reference na forumima o roditeljstvu, psihološki principi ovog austrijskog doktora su duboko povezani u najprodavanijoj knjizi o roditeljstvu svih vremena.

"DA LI GRIJEŠITE?" Frojd donosi 5 pravila o vaspitanju koja će vas natjerati da se zapitate
FOTO: FREEPIK

Najprodavaniji priručnik za roditeljstvo iz 1946. godine, “Baby and Child Care” pedijatra Bendžamina Spoka, zapravo je bio fundamentalno zasnovan na Frojdovim teorijama o psihoseksualnom razvoju deteta. Naslovi poglavlja i indeks ne pominju penisnu zavist i Edipove komplekse, ali su sunčane opomene ove knjige potajno prožete Frojdovim učenjima. Zapravo, Spokov relativno opušten pristup odgajanju dece koji uključuje ukidanje rasporeda za dojenje i izbjegavanje kazni, na primjer, direktno je proizašao iz njegovih studija na Njujorškom psihoanalitičkom institutu krajem 1930-ih.

Generacije roditelja koji su proučavali više izdanja Spokovog pristupa, nesvesno su odgajali svoju djecu prema Frojdovim principima, kako bi zaštitili njihove mlade psihe od represivnih oštećenja.

Za razliku od tih Spokovih sledbenika, čije razumijevanje djetinjstva uglavnom zavisi od savjeta drugih, Sigmund Frojs je konceptualizovao te formativne godine na osnovu svojih ličnih iskustava. Na osnovu odnosa sa svojim ocem, posebno, Sigmund Frojd u svojoj knjizi iz 1900. godine “Tumačenje snova” izlaže svoje temeljne teorije – pet različitih i uzbudljivih faza djetinjstva koje teoretski određuju kako bebe na kraju upravljaju svojim svjesnim i nesvjesnim identitetima u odraslom životu.

1. Dojenje je najbolje, ali ne previše!

Grupa za podršku dojenju La Leche League (LLL) osnovana je 1956. godine, kada su dojilje u Sjedinjenim Državama bile više izuzetak nego pravilo. Tokom narednih decenija, LLL je imala veliki uticaj na popularizaciju dojenja, pokrećući debatu o tome da li je dojenje zaista najbolje ili da li je hranjenje iz boce dovoljno. Bez obzira na debatu o dojenju, ako bi Sigmund Frojd još bio živ, verovatno bi podržao stav LLL o dojenju – do određene mere.

Psihologija prema Frojdu smatra da je dojenje jedna od ključnih aktivnosti bebe u oralnoj fazi, koja traje otprilike od rođenja do 18 mjeseci. S jedne strane, prebrzo odvikavanje bebe od dojke stvorilo bi oralne fiksacije i pesimističke osobine, ali ostavljanje bebe da doji predugo moglo bi imati nepoželjne efekte, kao što su razvijanje bespomoćnosti i prekomernog uživanja. Prema toj logici, Frojd bi verovatno negodovao zbog modela roditeljstva koji favorizuje roditelje koji podržavaju dojenje dok dijete to želi, čak do treće i četvrte godine života.

Pročitajte još

2. Ne dovodite bebe u krevet

Jedna od najspornijih praksi vezanih za vezanost je zajedničko spavanje, ili dozvoljavanje bebama da spavaju u krevetu sa roditeljima. Zaboravite na upozorenja o mogućnosti gušenja ili udavljivanja uspavane bebe, Sigmund Frojd bi vjerovatno bio više zabrinut zbog psihoseksualnih efekata ove prakse.

Da pojasnimo, zajedničko spavanje obično je usmjereno prema bebama, dok faza koja bi najviše bila pogođena ovom praksom traje između 3. i 6. godine. U toj kasnijoj, takozvanoj faličnoj fazi, dječaci i djevojčice razvijaju nesvjesne seksualne privlačnosti prema roditeljima suprotnog pola, uz konkurentna rivalstva sa roditeljima istog pola.

Dječaci stoga susreću Edipov kompleks, u kojem im majke postaju centar svijeta, dok se djevojčice bore sa Elektrinim kompleksom u odnosu prema očevima. Spavanje u bračnom krevetu, prema Frojdovoj perspektivi, samo bi pogoršalo te psihološki zbunjujuće konflikte, produbljujući ljubavne i mrzovoljne impulse i uzrokujući neurozu u budućnosti.

3. Opustite se, roditelji helikopteri

Početak 2000-ih doneo je “roditelje helikoptere”. Ovi preterano angažovani roditelji lako se prepoznaju po stalnom nadzoru nad aktivnostima dece i intervencijama u bilo kojem trenutku kako bi osporili nezadovoljavajuće akademske ocene i generalno pretrpali život djece ambicijama za uspeh – u nadi da će to garantovati bolju budućnost. Za Frojdovu kritiku ovakvog roditeljstva, pogledajte Spokov stav o permisivnosti. U svom delu “Baby and Child Care”, Spok savetuje roditeljima da dozvole deci dovoljno vremena i prostora za igru, istraživanje i čak kršenje pravila, čime im omogućavaju slobodan prelazak kroz Frojdove razvojne faze.

4. Poo-poo na prisilnu obuku za WC

Iako Sigmund Frojd nije sebe smatrao ekspertom za roditeljstvo, imao je mnogo toga da kaže o obuci za WC. Kao što je dojenje pokazatelj oralne faze, obuka za WC je ključna faza analne faze deteta, koja traje od 18 meseci do 3 ili 4 godine. Sigmund Frojd je sugerisao da bi prisiljavanje deteta da napusti pelene pre nego što uđe u analnu fazu moglo imati negativne efekte na njegov razvoj, stvarajući psihološke probleme poput agresivnosti, kao i enurezu (mokrenje u krevetu).

5. Tate nisu mnogo važni

Frojdova interpretacija odnosa roditelj-dijete, iako revolucionarna, bila je čvrsto ukorenjena u tradicionalnim rodnim ulogama njegovog vremena. Očevi su smatrani autoritarnim glavama domaćinstava, a briga o deci pripadala je u potpunosti majkama. Prema tome, tate ne igraju mnogo značajnu ulogu u razvoju deteta, osim tokom falične faze, između 3. i 6. godine. Tada dječaci počinju da primijećuju svoje očeve, nesvesno detestirajući njihovu seksualnu povezanost sa majkom, prenosi Ona.