Endokrinolozi navode da su ove promjene veoma česte, naročito u starijem životnom dobu. U više od 95 odsto slučajeva čvorići su dobroćudne prirode, dok je manje od 5 odsto maligno, odnosno predstavlja rak štitaste žlijezde.
Stručnjaci napominju da se kod mnogih pacijenata savjetuje samo praćenje, bez dodatnog liječenja. Ovakav pristup može se primijeniti i u određenim slučajevima kada je riječ o malim, sporo rastućim malignim promenama. Mnogi mali karcinomi štitaste žlijezde rastu veoma sporo, nikada se ne prošire i ne utiču značajno na dužinu života pacijenta. Prognoza zavisi od tipa i stadijuma karcinoma, ali je kod mnogih oblika raka štitaste žlijezde veoma dobra.
Mala žlijezda s velikom ulogom
Štitasta žlijezda je žlijezda u obliku leptira koja se nalazi u donjem dijelu vrata. U pitanju je mala žlijezda koja ima veliku ulogu – ona proizvodi hormone koji regulišu metabolizam, rad srca i tjelesnu temperaturu.
Promjene na štitastoj žlezdi u vidu čvorića veoma su česte i uglavnom se otkrivaju slučajno tokom ultrazvučnog pregleda. Nodusi kod mnogih pacijenata izazivaju nedoumice, pa čak i strah. Stručnjaci kažu da su ove strepnje najčešće neopravdane, jer većina promjena nije kancerogene prirode. Onkološki endokrinolog dr Steven Weitzman odgovara na najčešća pitanja o čvorićima na štitastoj žlezdi.
Šta je čvorić na štitastoj žlijezdi?
Čvor na štitastoj žlijezdi predstavlja izraslinu u tkivu štitaste žlijezde. Nodusi su veoma česti, posebno kod osoba starijih od 50 godina. Ne izazivaju nikakve simptome, osim kod manjeg broja pacijenata, koji se žale na promuklost, otežano gutanje, osjećaj pritiska u vratu ili vidljivu kvržicu, odnosno uvećanje štitaste žlijezde.
Zašto dolazi do formiranja čvorića u štitastoj žlijezdi?
Tačan uzrok pojave čvorića na štitastoj žlezdi nije poznat, ali određeni faktori povećavaju rizik od njihovog nastanka. To su starija životna dob – rizik postepeno raste s godinama. Čvorovi su oko tri puta češći kod osoba u šezdesetim godinama života nego kod mlađih osoba.
Mogući faktori rizika su i ženski pol, porodična istorija bolesti štitaste žlijezde, nedostatak joda i ranija izloženost zračenju glave ili vrata. Na pojavu čvorića utiču i određena nasledna rijetka stanja, kao što su porodična adenomatozna polipoza (FAP), multipla endokrina neoplazija tip 2 (MEN2), Karni kompleks, DICER1 sindrom i PTEN hamartomski tumorski sindromi, uključujući Koudenov sindrom.
Kada se otkrije čvor, važno je da ga ljekar procjeni kako bi utvrdio da li su potrebne dodatne analize ili liječenje. Ljekari vjeruju da je ultrazvuk najbolja metoda za procjenu čvora na štitastoj žlijezdi.
Samo oko 5 odsto čvorova na štitastoj žlijezdi je kancerogeno.
– Cilj je da utvrdimo kada čvorići zahtijevaju dodatnu procenu ili lečenje, ali i da istovremeno izbegnemo nepotrebne procedure kod osoba kod kojih je mala vjerovatnoća da imaju rak štitne žlijezde – kaže dr Weitzman.
Ljekari tokom ultrazvuka procenjuju nekoliko karakteristika nodusa, kao što su veličina, oblik, izgled i ivice. Na osnovu tih karakteristika ljekar dobija određenu procenu rizika i odlučuje da li je potrebna biopsija.
Nijedna pojedinačna karakteristika čvorića sama po sebi ne znači da je u pitanju kancerogena promjena.
– Ako čvor ima procenu iznad određenog praga, preporučujemo biopsiju. U suprotnom, savjetuje se samo praćenje i redovna kontrola po uputstvu ljekara – kaže dr Weitzman.
U zavisnosti od karakteristika čvora, ljekar može da preporuči ponovni ultrazvučni pregled za šest do 12 mjeseci kako bi se proverilo da li je došlo do promena, prenosi Mdanderson.org, zdravlje.kurir.rs.
– Ako tokom dužeg vremena nema promjena, veća je vjerovatnoća da je čvorić dobroćudan. U nekim slučajevima se tokom vremena praćenje i prekida jer postaje jasno da čvorići ne predstavljaju rizik – kaže dr Weitzman.
Mogu li čvorići da utiču na funkciju štitaste žlezde?
Uloga štitaste žlezde je da proizvodi hormone kao što su T4 (tiroksin) i T3 (trijodtironin). To su glavni hormoni koji kontrolišu potrošnju energije, telesnu temperaturu i rad organa. TSH (tirostimulišući hormon) je hormon hipofize koji daje signal štitastoj žlezdi da proizvodi T3 i T4. Kalcitonin je hormon koji ima bitnu ulogu u regulaciji količine kalcijuma u organizmu.
Kada štitasta žlezda proizvodi previše ovih hormona, dolazi do hipertireoze, koju mogu da prate ubrzan rad srca ili nenamerni gubitak telesne težine. Ukoliko štitasta žlezda luči premalo hormona, stanje se naziva hipotireoza, pa se pacijenti često žale na umor, podbulost lica ili povećanje telesne težine.
Većina osoba sa čvorićima na štitastoj žlezdi ima normalan nivo hormona. Međutim, ponekad čvor može samostalno da proizvodi dodatnu količinu hormona štitaste žlezde. Takvi prekomerno aktivni čvorovi nazivaju se „vrući čvorovi“.
Vrući čvorovi najčešće nisu kancerogeni i često mogu da se leče bez biopsije ili operacije, naglašavaju lekari.
– Čvorovi na štitastoj žlezdi koji proizvode previše hormona gotovo nikada nisu kancerogeni. Zbog toga biopsija iglom obično nije potrebna. Ipak, biopsija može da se uradi ako čvor na ultrazvuku izgleda sumnjivo. Ako je biopsija potrebna, lekari preduzimaju dodatne mere opreza – navodi dr Weitzman.
Da li čvorovi na štitastoj žlijezdi zahtijevaju liječenje?
Većina čvorova nikada ne zahtijeva operaciju, ni biopsiju.
Ako je biopsija potrebna, ljekar obavlja aspiracionu biopsiju tankom iglom, kojom se uzimaju ćelije iz čvora. Procedura se izvodi pomoću ultrazvuka i najčešće traje manje od 30 minuta.
Ako je potrebno liječenje, postoji nekoliko mogućnosti. Operacijom može da se ukloni dio ili cijela štitasta žlijezda, u zavisnosti od mjesta na kojem se čvor nalazi i njegove veličine.
Ukoliko je štitasta žlijezda prekomjerno aktivna, liječenje može da bude usmereno na svakodnevno uzimanje lijekova ili terapiju radioaktivnim jodom, kojom se tretira prekomjerno aktivan čvor.
Šta je aktivno praćenje?
Aktivno praćenje podrazumijeva pažljivo praćenje čvorića kroz redovne ultrazvučne preglede i kontrole.
– U određenim slučajevima neki karcinomi štitaste žlijezde razvijaju se iz čvorića štitaste žlezde i veoma sporo rastu. Kod pažljivo odabranih pacijenata bezbjedno je samo praćenje bez dodatne terapije. Ako dođe do rasta čvorića ili promene, i kasnije lečenje može da bude efikasno. Mnogi mali karcinomi štitaste žlijezde nikada se ne prošire i ne utiču na dužinu života pacijenta – naglašava Weitzman.
Doktor objašnjava da odgovarajuća zdravstvena zaštita nije uvijek i najagresivniji pristup. Ponekad je najbolje da se čvor uopšte ne uklanja, ističe dr Weitzman.
Multidisciplinarni tim stručnjaka zajednički procenjuje čvorove na štitastoj žlijezdi i preporučuje odgovarajuće liječenje, ukoliko je ono potrebno.
Cilj je, na osnovu najnovijih medicinskih dokaza i nacionalnih smernica, prepoznati čvorove kojima je potrebno posvetiti pažnju, a istovremeno pomoći pacijentima da izbjegnu nepotrebne dijagnostičke procedure i liječenje.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.