Savjeti doktora

Dr Pejić ODGOVARA NA PITANJA ČITALACA Srpskainfo: Da li se opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) dobro liječi kao i anksioznost

Da li opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) spada u anksiozne poremećaje i dobro se liječi kao anksioznost, pitala je naša čitatelka Jelica specijalistu psihijatrije dr Aleksandra Pejića.

Dr Pejić ODGOVARA NA PITANJA ČITALACA Srpskainfo: Da li se opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) dobro liječi kao i anksioznost
FOTO: FREEPIK

Odgovor:

Poštovana Jelice,

Vaše pitanje je dobro i jasno postavljeno, jer je tačno da opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) spada u grupu anksioznih poremećaja. Iako danas OKP svrstavamo zasebno zbog nekih specifičnih karakteristika, njegovo osnovno obilježje je upravo anksioznost.

Tražite savjet ili podršku? Kliknite ovdje i besplatno postavite pitanje psihijatru Aleksandru Pejiću.

Osobe s OKP-om najčešće osjećaju snažnu tjeskobu koju pokušavaju smanjiti kroz određene radnje ili rituale. Te radnje su uglavnom ponavljajuće – poput stalnog pranja ruku, provjeravanja jesu li vrata zaključana ili brojenja određenih predmeta. Upravo ta ponašanja jasno ukazuju na anksioznu pozadinu poremećaja. Osoba ih izvodi jer joj donose trenutno olakšanje od napetosti koju osjeća, ali nažalost, to olakšanje brzo nestaje i krug se ponavlja.

Kada govorimo o liječenju, OKP i klasični anksiozni poremećaji imaju neke sličnosti, ali i važne razlike. Kod OKP-a, lijekovi koji regulišu serotonin (najčešće antidepresivi poput sertralina, fluvoksamina ili paroksetina) predstavljaju prvi izbor u liječenju i često daju odlične rezultate. Oni mogu značajno ublažiti simptome i pomoći da se osoba osjeća mirnije i stabilnije.

Psihoterapija, posebno kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT), može biti korisna kao dodatna metoda u liječenju OKP-a. Međutim, iz mog iskustva kao psihijatra, važno je naglasiti da farmakoterapija obično brže i učinkovitije smanjuje simptome. To znači da je kombinacija lijekova i psihoterapije idealna, ali lijekovi daju brže olakšanje, posebno kada su simptomi jaki.

Važno je naglasiti da OKP nije poremećaj koji nestaje preko noći. Potrebno je strpljenje, redovno praćenje stanja i kontinuirano uzimanje terapije. Kod većine pacijenata s kojima radim, nakon nekoliko sedmica pravilne terapije, dolazi do primjetnog poboljšanja. Ljudi postaju opušteniji, osjećaju manje straha i manje potrebe za ponavljanjem određenih radnji.

Najvažnije što vam mogu reći jeste da OKP, kao i drugi anksiozni poremećaji, ima odličnu prognozu kada se rano prepozna i pravilno liječi. Vjerujem da uz redovne kontrole i pridržavanje preporučene terapije možete očekivati da se stanje postepeno stabilizuje, a vaša svakodnevnica značajno poboljša.

Ako imate još pitanja, slobodno mi pišite.

Srdačno,

Aleksandar Pejić, specijalista psihijatrije

Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatra.