Zašto će nam uopšte izbori, ako možemo lijepo da funkcionišemo i bez vlasti, rečenica je koju sve češće izgovaraju kako građani tako i brojni analitičari.
Lični interesi, želja za parčetom vlasti, složen politički sistem, kao i puki dogovori političkih partija, posljednjih godina sve više brišu ideologije i stranačke programe, čineći Bosnu i Hercegovinu zemljom kojom upravljaju koalicije svega i svačega.
Sjednice parlamenata, koje sve više liče na rijaliti programe, i bahatost funkcionera, koji više i ne kriju da se politikom bave ne da bi poboljšali život građana već svoj, odavno su postali svakodnevna slika Bosne i Hercegovine zbog čega se mnogi s razlogom pitaju kakva je svrha uopšte izlaska na izbore ako nam se političari otvoreno smiju u lice.
Ministar za ljudska prava i izbjeglice u Savjetu ministara BiH Miloš Lučić studirao je 12 godina na privatnom fakultetu, a u srednjoj školi je jedan razred ponavljao.
Sjednice dva parlamenta u istom danu juče su, izgleda, bile previše čak i za BiH, u kojoj je narod inače navikao da od političara čuju sve i svašta.
Podmlađivanje sastava, promjene u načinu glasanja, povećanje kvoruma na sjednicama ili oduzimanje cijelog paušala, neki su od prijedloga poslanika za efikasniji i bolji rad parlamenata u Bosni i Hercegovini.
Iako u Crnoj Gori raste broj političara i javnih službenika koji prijavljuju svoje prihode i imovinu, tokom četiri godine rada Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) primećen je značajan pad procenta onih koji dozvoljavaju uvid u svoje bankovne račune – pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Ukoliko se u Bosni i Hercegovini ne počnu kažnjavati neodgovorni funkcioneri, ako se ne uhvatimo u koštac s korupcijom, neefikasnim pravosudnim sistemom i vladavinu prava ne dovedemo na evropski nivo, ne trebamo više računati na finansijsku pomoć Evropske unije.
Od novog političkog zamaha u cilju ispunjavanja 14 ključnih kriterijuma Evropske komisije za BiH došli smo do otvorenog priznanja da neki od tih uslova za kandidatski status nikada neće biti ispunjeni.
U posljednjih godinu dana u Udruženju BH novinari su zabilježili 49 napada na novinare, uključujući fizičke napade, prijetnje smrću i političke pritiske prema novinarima.
Iako se lideri partija u BiH deklarativno zalažu za dijalog i pozivaju na saradnju, stranačka saopštenja i istupi njihovog članstva u medijima obiluje uvredama, ali se niko zbog toga nikome ne izvinjava.
Virus ne bira, nema povlaštenih, nema izuzetaka, svako može da se razboli. A bolest, čak ni u blažem obliku, nije nimalo bezazlena: iscrpljuje, boli, zaustavlja dah, napada pluća.
Njemačka sutkinja Angelika Nusberger, čije je imenovanje na poziciju sudije Ustavnog suda BiH prije dva mjeseca izazvalo politički rat u BiH, preuzela je funkciju i od sada je i zvanično dio najviše sudske instance u državi.
Poslije skoro dva mjeseca političkog primirja u BiH, u kome su dominirali solidarnost, dogovaranje i zajednički rad na suzbijanju pandemije virusa korona, polako ali sigurno vraćamo se političkim sukobima.
Poznati po tome da danas pričaju jedno, a drugi dan drugo, pojedini domaći političari sa tom praksom nastavili su i u ovo vrijeme pandemije korona virusa.
Svi politički lideri u BiH su „veliki“, politički dugovječni, na izborima nepobjedivi, a ni jedno krupnije pitanje nisu riješili bez organizacije, mentorstva ili pritiska stranaca. Od Dejtona do danas.
Dok se entitetske i kantonalne vlade ovih dana, onako kako znaju, bore sa virusom korona, političari na nivou Bosne i Hercegovine opet su doveli u pitanje smisao svog postojanja.
Preko milion ljudi širom svijeta zaraženo je korona virusom, blizu 100.000 ih je umrlo, a više od četiri milijarde ljudi u oko 100 zemalja i teritorija nalazi se u prinudnom ili predloženom karantinu.
Predsjednik HDZ BiH Dragan Čović rekao je danas u Širokom Brijegu da je komunikacija koju imaju zvaničnici u BiH bolja nego prije mjesec dana.
Prema Galupovim anketama, rejtinzi zapadnih lidera u doba globalne pandemije virusa korona jako su porasli – tako Donald Tramp, Angela Merkel, Emanuel Makron, Boris Džonson i Džastin Trudo bilježe veliki skok popularnosti.
