Čak i kad meni naprave nešto loše, ja se osjećam krivom, odnosno, znam da nisam kriva, ali me izjeda to što su mi napravili. Čak se dovedem i u situaciju gdje ne mogu toj osobi izaći pred oči, iako nisam ništa loše napravila, piše čitateljka Srpskainfo koja se predstavila kao Tonka.
Odgovor:
Poštovana Tonka,
Hvala Vam što ste se obratili i otvorili temu koja je, vjerujte mi, mnogo prisutnija nego što se na prvi pogled čini. Veoma cijenim Vašu iskrenost i način na koji prepoznajete što se dešava u Vama – to je već prvi korak ka promjeni.
Ono što opisujete – osjećaj krivnje iako ste svjesni da objektivno niste krivi – najčešće je rezultat naučenog obrasca ponašanja, duboko ukorijenjenog u djetinjstvu ili ranim iskustvima. Psihijatrijski gledano, ovdje govorimo o problemu u oblasti granica ličnosti i samopercepcije. Kada osoba ima slabiju izgrađenost tih psiholoških granica, dolazi do tzv. Internalizacije tuđih emocija – uzimate na sebe ono što nije Vaša odgovornost.
Zdrav psihički sistem razlikuje gdje se završava „moje“ i počinje „tuđe“. Kada to nije jasno, tada se osjećaj krivnje javi kao automatski odgovor – čak i kad nema realne osnove. Tu je često prisutna i preosjetljivost na mišljenje drugih, strah od odbacivanja, kao i duboko usađena potreba da budemo „dobri“ i „prihvaćeni“, po svaku cijenu.
S medicinskog aspekta, kada ovakva stanja traju duže, znaju se razviti anksiozni poremećaji ili blagi depresivni sindromi – čak i ako to spolja izgleda „samo“ kao osjećaj nelagode. U tim situacijama, farmakoterapija – uz stručni nadzor – može značajno pomoći u stabilizaciji emotivnih reakcija, smanjenju osjećaja krivnje i povećanju otpornosti. Lijekovi ne brišu problem, ali omogućavaju da ga jasnije vidite i bolje nosite.
Psihoterapija, naravno, ima svoje mjesto – posebno u učenju kako postaviti granice i kako se emocionalno zaštititi. Međutim, iz mog iskustva, kombinacija terapijskog razgovora i pravilno dozirane farmakoterapije često daje najbrže i najtrajnije rezultate.
Važno je da ne izbjegavate osobe koje su Vas povrijedile – ne zbog njih, već zbog Vas same. Kada se povučete, šaljete sebi poruku da ste učinili nešto loše. Suprotno tome, izlazak iz tog kruga krivnje zahtijeva sučeljavanje – ne nužno agresivno, već jasno i sa stavom: „Znam da nisam kriva i imam pravo na svoje emocije.“
Tonka, niste „slabi“. Samo ste predugo pokušavali biti jaki na pogrešan način. Ako želite, možemo dalje razgovarati o mogućnostima liječenja i oporavka – svaki korak u tom pravcu je važan.
S poštovanjem i razumijevanjem,
Mr sci. dr med. Aleksandar Pejić
Specijalista psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.