Sisanje palca je uobičajena pojava kod beba i male djece. Međutim, ukoliko se ova navika nastavi i u kasnijem djetinjstvu, pravovremena i pravilna intervencija je neophodna kako bi se djetetu pomoglo da se odvikne od ove aktivnosti.
Za većinu djece, sisanje palca je sastavni dio normalnog razvoja, a ova navika počinje znatno ranije nego što roditelji misle – često još prije samog rođenja. Sisanje palca zapravo počinje u materici i tokom cijelog ranog djetinjstva je sasvim normalna pojava – objašnjava Megan Mingi, logoped u Dječjoj bolnici za rehabilitaciju Klivlend klinike u Ohaju.
Iako većina djece sama prestane sa ovom navikom, nastavak sisanja palca nakon što dijete prođe fazu prohodavanja može da izazove ozbiljne probleme.
Dugoročne posljedice sisanja palca
Ova navika obično nije problem kod beba, ali ako se nastavi tokom rasta djeteta – posebno ako je sisanje učestalo ili veoma snažno – negativno utiče na anatomski razvoj usne duplje. Kada dijete stalno drži palac u ustima, to može da učini da mu nepce postane uže i više. Na kraju, te strukturne promjene u ustima direktno utiču na pravilan razvoj govora – upozorava Mingi.
Slijedi 5 ključnih problema koje dugotrajno sisanje palca može da izazove:
1. Deformacije zuba i “loš zagriz”
Vremenom, stalni pritisak palca pomjera prednje zube unaprijed i sprečava pravilno spajanje gornje i donje vilice. To dovodi do zubnih malokluzija (nepravilnog poravnanja zuba), u narodu poznatih kao “loš zagriz”. Najčešće u praksi viđamo dubok ili otvoreni zagriz, što se dešava kada gornji i donji zubi djeteta nisu u ravni kada su usta zatvorena. Jednostavno, gornji zubi i vilica vire ka spolja – objašnjava dr Čurbok.
Ove stomatološke promjene drastično povećavaju vjerovatnoću da će djetetu u budućnosti biti potreban ortodontski tretman i nošenje proteze.
2. Veći rizik od fizičkih povreda zuba
Kada su gornji prednji zubi potisnuti unaprijed, oni postaju previše izloženi i nezaštićeni usnama. Ako ti gornji zubi previše vire, veća je vjerovatnoća da će se povrijediti – ističe dr Čurbok.
Za aktivnu djecu koja često padaju tokom igre, ovo može da znači okrnjene, polomljene ili izbijene prednje zube, čak i usljed manjih i bezazlenih udaraca.
3. Problemi sa govorom i žvakanjem
Kada nepce usljed pritiska postane visoko i usko, unutar usne duplje ostaje znatno manje prostora za jezik. Ovo dovodi do poteškoća sa pravilnim postavljanjem jezika i mijenja način na koji se jezik pomjera kada dijete jede ili govori – naglašava logoped Megan Mingi.
To dalje uzrokuje sljedeće poremećaje:
Problemi sa artikulacijom riječi: Ako jezik ne može da zauzme pravu poziciju pri izgovoru određenih glasova, on se pomjera previše naprijed da bi ispustio vazduh. To direktno doprinosi poremećajima artikulacije, poput šuštanja i vrskanja (sigmatizam).
Problemi sa ishranom: Obrasci sisanja se potpuno razlikuju od pokreta potrebnih za žvakanje i gutanje čvrste hrane. Djeca koja dugo sisaju palac mogu da razviju takozvano guranje jezika, uobičajeni nepravilni pokret koji ozbiljno ometa pravilno žvakanje hrane.
4. Hronično disanje na usta
Sisanje palca može trajno da podstakne disanje na usta umjesto kroz nos. Kod djece ovaj problem nosi izuzetno visoke rizike i može da izazove: hroničnu zapušenost, suvoću usta, česte infekcije sinusa, hrkanje.
Vremenom, konstantno disanje na usta može bukvalno da promijeni anatomiju i oblik lica, dovodeći do karakterističnih crta kao što su izduženo, usko lice i uvučena brada ili vilica.
5. Rizik od infekcija i bolesti
Ruke djeteta su stalno u kontaktu sa okruženjem i nose mnoštvo klica i bakterija. Šta god djeca pokupe u svojoj okolini, sisanjem palca se prenosi direktno u njihova usta, čime se drastično povećava rizik od infekcija – podsjeća dr Čurbok.
Pored toga, često sisanje izaziva iritaciju kože na samom prstu i oko usana, što dovodi do bolnog pucanja kože (angularni heilitis ili žvale). Oštećena koža zatim postaje idealna podloga za razvoj sekundarnih bakterijskih i gljivičnih infekcija.
Kako pomoći djetetu da prestane da sisa palac: 6 praktičnih savjeta
Većina djece prirodno prestane da sisa palac između druge i četvrte godine života. Međutim, ako dijete ne pokazuje namjeru da odustane, sljedećih šest strategija može da ubrza proces.
1. Fokus na pozitivnu motivaciju
Naučna istraživanja potvrđuju da djecu najbolje motiviše pohvala. Zbog toga je važno svjesno primijetiti momente kada dijete ne sisa palac i otvoreno ga nagraditi lijepim riječima. Na ovaj način efikasno pojačavate ponašanje koje želite da vidite. Možete koristiti i sisteme nagrađivanja, dok kažnjavanje, grđenje ili sramoćenje djeteta neće donijeti uspjeh – to će samo pojačati njegovu anksioznost i natjerati ga da se osjeća loše. Kazneni pristup kod većine djece jednostavno ne radi – naglašava dr Čurbok.
2. Alternativne metode samoumirivanja
Sisanje palca ima svoju jasnu svrhu – ono pruža utjehu i redukuje stres kod najmlađih. Sisanje palca je ritmično i smirujuće, što direktno pomaže u regulisanju dječjeg nervnog sistema. Ponuda adekvatnih zamjena može im pomoći da nauče nove načine da se smire – objašnjava Mingi.
U te alternative spadaju: duboko disanje, držanje omiljenog ćebenceta ili plišane igračke, kao i uvođenje mirnih, opuštajućih rutina prije spavanja. Ovo je odlična prilika da se sa djetetom razgovara o njegovim emocijama i zajednički pronađu drugi načini za opuštanje tijela – savjetuje dr Čurbok.
3. Zamjenske aktivnosti za ruke
Ponekad djeca sisaju palac mehanički, jednostavno zato što im je dosadno i nemaju čime da uposle ruke. Ako primijetite da dijete to radi iz dosade, dajte mu nešto drugo što će mu zaokupiti pažnju i ruke – preporučuje dr Čurbok iz Cleveland Clinic.
U tim situacijama pomažu taktilne igračke, takozvane fidget igračke ili mekane loptice za stiskanje koje drže prstiće podalje od usta.
4. Otvoren i logičan razgovor
Sposobnost djece da razumiju logična objašnjenja ne bi trebalo potcjenjivati. Sa starijim mališanima i predškolcima treba razgovarati iskreno, a odustajanje od navike predstaviti kao važan korak ka očuvanju zdravog i lijepog osmijeha. Možete naglasiti važnost vježbanja. Na primjer, možete im reći: “Znam da je teško zaustaviti ovu naviku i ne moramo odmah biti savršeni. Ali što više vježbamo, biće sve lakše i tako pomažemo zubićima da ostanu zdravi i pravi” – savjetuje dr Čurbok.
5. Pomoć pedijatra
U trenucima kada se roditelji suočavaju sa izazovima odvikavanja djeteta od sisanja palca, pedijatar ima ključnu ulogu jer može da: prati opšte zdravlje djeteta: redovnim pregledima ljekar prati potencijalne probleme sa zubima, vilicom ili govorom koji mogu da nastanu usljed ove navike; preporuči efikasne strategije za odvikavanje: stručnjak može da predloži dodatne, bezbjedne opcije koje pomažu djetetu da lakše prebrodi ovu fazu, kao što su gorki lakovi za nokte, posebni oralni aparati ili specifične vježbe za preokretanje navika; uputi na dalje liječenje: ukoliko je potrebno, pedijatar će roditelje povezati sa logopedom, dječjim ortodontom ili drugim specijalistima kako bi se riješili problemi sa oralnom funkcijom ili otkrili skriveni uzroci ove navike.
6. Odlazak kod dječjeg stomatologa
Iako se prva posjeta stomatologu često odlaže, dr Čurbok ističe da djeca koja hronično sisaju palac moraju posjetiti zubara znatno ranije. Preporučujem da prvu posjetu dječjem stomatologu zakažete već oko prvog rođendana, odnosno u roku od šest mjeseci od nicanja prvog mliječnog zuba. Stomatolog će dati stručno mišljenje o zdravlju usne duplje, pratiti uticaj palca na vilicu i posavjetovati vas kako da na najzdraviji način očuvate osmijeh djeteta dok raste – savjetuje ljekarka.
Na kraju, najvažniji alat u borbi protiv ove navike jeste strpljenje. Sisanje palca je normalno ponašanje u ranom dobu i nema razloga za paniku. Ipak, pažljivo praćenje učestalosti i uticaja na zube i govor je neophodno. Uz pažljivo vođenje, pravu podršku i odsustvo pritiska, većina djece prirodno prevaziđe ovu fazu i zadrži zdrav osmijeh, piše Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.