Iako posmatranje roditelja kako rješavaju sukobe može biti važna lekcija, odrastanje uz roditelje koji su se često svađali nije uvijek pozitivno iskustvo. Takva djeca određene obrasce ponašanja mogu prenijeti u odraslo doba, suočavajući se sa strahom i anksioznošću povezanim sa sukobima.
Djeca koja strahuju od konflikta često potiskuju svoja osjećanja i izbjegavaju razgovore u kojima bi inače izrazila zabrinutost. Osim toga, mogu se plašiti reakcije drugih, pa zbog anksioznosti koju su osjećala kod kuće biraju da u potpunosti izbjegavaju takve situacije.
U mnogim slučajevima djeca mogu imati poteškoće sa regulisanjem emocija jer su osjećaji njihovih roditelja bili u prvom planu. Zbog toga kasnije nastoje da izbjegnu neprijatnost koja prati izražavanje složenih emocija.
Kada ne znate kako da regulišete ili kontrolišete ono što se dešava u vama, pokušaj kontrole svega oko sebe može pružiti osjećaj sigurnosti. Osobe koje su odrastale u domu u kojem je njihova dobrobit zavisila od odnosa u porodici, posebno odnosa roditelja, mogu naučiti da sigurnost traže izvan sebe, piše „Your Tango“.
Anksioznost i stanje pojačane budnosti mogu biti povezani sa stresnim ili traumatskim iskustvima iz djetinjstva, kada se djeca u osjetljivim godinama razvoja suočavaju sa situacijama koje doživljavaju kao prijetnju i koje pokreću reakciju „bori se ili bježi“.
Analiziranje ponašanja drugih tada može postati svojevrsni odbrambeni mehanizam. Djeca pokušavaju da protumače govor tijela ili pretpostave šta drugi misle kako bi se zaštitila, bilo izvinjavanjem ili izbjegavanjem određene situacije, prenosi Klix.
Umjesto da podijele svoje brige sa partnerom ili prijateljem čim se pojave, osobe koje su odrastale uz roditelje koji su se često svađali mogu biti sklone tome da ih zadrže za sebe.
Iako zadržavanje emocija može pružiti privremeno olakšanje, ono zapravo može dodatno povećati anksioznost i stres.
Bonus video:
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.