Važno je razumjeti da izostanak uzbuđenja ne znači automatski da je nestala privlačnost, da je veza u krizi ili da sa ženom nešto nije u redu. Seksualni odgovor razlikuje se od osobe do osobe, a promjene želje i uzbuđenja ne moraju nužno biti znak poremećaja.
Šta je poremećaj seksualnog uzbuđenja?
Poremećaj seksualnog uzbuđenja podrazumijeva dugotrajnije ili ponavljane teškoće koje se mogu ispoljiti kroz smanjeno interesovanje za seks, manje erotskih misli i fantazija, slabiji osjećaj uzbuđenja ili zadovoljstva tokom intimnosti, kao i smanjen odgovor na seksualne podsticaje.
Kod nekih žena problem se prvenstveno ogleda u izostanku mentalnog uzbuđenja, dok druge primjećuju da njihovo tijelo ne reaguje kao ranije.
Ipak, nije svaki period smanjenog seksualnog uzbuđenja razlog za zabrinutost. Seksualnost se mijenja tokom života, a umor, stres, roditeljske obaveze, promjene u vezi i različite životne okolnosti mogu privremeno uticati na seksualni odgovor.
Da bi se teškoće smatrale poremećajem, uglavnom je potrebno da traju najmanje šest mjeseci i izazivaju značajnu ličnu nelagodu. Procjena se zasniva na individualnom iskustvu, a ne na poređenju s partnerom ili očekivanjima okoline.
Kada želja postoji, ali uzbuđenje izostaje
Jedna od najčešćih zabluda jeste da seksualna želja i uzbuđenje moraju da se pojave istovremeno. U stvarnosti su povezani, ali nisu isto. Žena može osjećati privlačnost prema partneru i željeti bliskost, ali joj je potrebno više vremena, drugačija stimulacija ili osjećaj veće opuštenosti da bi se uzbudila.
Kod nekih žena želja se javlja spontano, dok se kod drugih razvija tek nakon početka prijatne intimne interakcije. Ovaj drugi obrazac naziva se responzivna seksualna želja i sam po sebi nije znak problema.
Teškoće nastaju kada izostanak uzbuđenja postane uporan, kada intimnost prestane da pruža zadovoljstvo ili kada situacija izaziva frustraciju, zabrinutost i osjećaj udaljenosti od sopstvenog tijela.
Važno je razlikovati i fiziološku reakciju od subjektivnog osjećaja uzbuđenja. Tjelesni odgovor ne mora uvijek pratiti ono što žena osjeća, baš kao što izostanak određene fizičke reakcije ne govori automatski ništa o njenoj privlačnosti ili želji.
Šta može uticati na seksualno uzbuđenje?
Ne postoji univerzalno objašnjenje zašto nastaje poremećaj seksualnog uzbuđenja kod žena. Kod nekih ključnu ulogu imaju stres i emocionalno opterećenje, dok su kod drugih u pitanju hormonske promjene, određena zdravstvena stanja ili neželjena dejstva lijekova. Često je riječ o kombinaciji više faktora.
Stres, umor i mentalno opterećenje
Kada je pažnja neprestano usmjerena na posao, obaveze, porodicu i svakodnevne brige, teško je pronaći prostor za sopstvene potrebe. Hronični stres i nedostatak sna mogu uticati na raspoloženje, energiju i sposobnost opuštanja tokom intimnosti.
Anksioznost, depresivnost, nezadovoljstvo sopstvenim tijelom ili pritisak da se doživi orgazam mogu dodatno otežati seksualni odgovor.
Ponekad se stvara i začarani krug: žena počinje da brine zbog izostanka uzbuđenja, zbog čega tokom narednog odnosa više razmišlja o tome da li će njeno tijelo reagovati nego o samom iskustvu. Intimnost tada postaje još jedna obaveza koju treba ispuniti, umjesto prostora u kojem može da se opusti.
Hormonske promjene tokom života
Trudnoća, period nakon porođaja, dojenje i menopauza mogu uticati na seksualnu želju i uzbuđenje. Promjene nivoa estrogena, posebno tokom menopauze, mogu doprinijeti vaginalnoj suvoći i nelagodi tokom odnosa.
Kada seks postane bolan ili neprijatan, sasvim je razumljivo da se pojave teškoće sa seksualnim uzbuđenjem.
Ipak, hormoni nisu jedino objašnjenje. Neke žene tokom ovih perioda ne primjećuju značajne promjene, dok druge osjećaju da im je potrebno više vremena i drugačiji pristup intimnosti. Zato je važno posmatrati cjelokupno iskustvo, a ne svaku promjenu automatski pripisivati godinama ili hormonima.
Partnerski odnos i osjećaj bliskosti
Seksualno uzbuđenje ne postoji odvojeno od emocionalnog iskustva. Nerazriješeni sukobi, nedostatak povjerenja, osjećaj da partner ne čuje potrebe druge strane ili odsustvo nježnosti mogu uticati na želju za intimnošću.
Isto važi i kada seksualni odnos postane predvidiv ili se odvija prema obrascu koji jednoj osobi više ne odgovara.
To ne znači da je svaki problem sa uzbuđenjem znak nezadovoljstva vezom. Ponekad je dovoljno otvorenije razgovarati o tome šta prija, usporiti i ukloniti pritisak da intimnost mora izgledati na određeni način. U drugim slučajevima, razgovor sa stručnjakom može pomoći da se bolje razumiju potrebe oba partnera.
Poremećaj seksualnog uzbuđenja, lijekovi i zdravstvena stanja
Određeni lijekovi, uključujući pojedine antidepresive, mogu uticati na seksualnu želju, uzbuđenje ili orgazam. Na seksualno funkcionisanje mogu uticati i dijabetes, neurološka oboljenja, hronični bol i druga zdravstvena stanja.
Ako su se promjene pojavile nakon uvođenja novog lijeka ili promjene doze, važno je razgovarati sa ljekarom. Terapiju ne treba samostalno prekidati niti mijenjati.
Stručna procjena može pomoći da se utvrdi postoji li zdravstveni faktor koji utiče na seksualno uzbuđenje i koje su mogućnosti za rješavanje problema.
Kako se dijagnostikuje poremećaj seksualnog uzbuđenja kod žena?
Razgovor sa ginekologom ili drugim stručnjakom koji se bavi seksualnim zdravljem prvi je korak ka razumijevanju problema.
Ljekar može pitati kada su se teškoće pojavile, koliko dugo traju, da li se javljaju u svim situacijama ili samo u određenim okolnostima i koliko utiču na kvalitet života.
U zavisnosti od simptoma, mogu biti potrebni ginekološki pregled ili dodatne analize kako bi se procijenili bol, vaginalna suvoća, hormonske promjene ili druga moguća zdravstvena stanja.
Ne postoji jedan laboratorijski test koji samostalno potvrđuje poremećaj seksualnog uzbuđenja. Dijagnoza se postavlja na osnovu razgovora, trajanja i prirode simptoma, lične nelagode koju izazivaju i procjene mogućih uzroka.
Šta može pomoći?
Ne postoji jedno rješenje koje odgovara svakoj ženi, jer pristup zavisi od uzroka teškoća. Ako su prisutni suvoća ili bol, ljekar može preporučiti odgovarajući tretman. Ukoliko se sumnja na uticaj određenog lijeka, moguće je razmotriti alternativu uz stručni nadzor.
Kada su u pitanju stres, anksioznost, negativna iskustva ili teškoće u partnerskoj komunikaciji, psihoterapija ili seksualna terapija mogu biti korisne.
Nekim ženama pomaže i da intimnosti pristupe bez unaprijed postavljenog cilja, uz više vremena za nježnost, dodir i istraživanje onoga što im prija. Otvoren razgovor s partnerom može smanjiti pritisak i pomoći da se seksualno iskustvo prilagodi potrebama oba partnera.
Važno je izbjegavati preparate koji obećavaju brzo vraćanje seksualne želje bez jasnog objašnjenja njihovog djelovanja. Nisu svi proizvodi namijenjeni povećanju libida odgovarajući za svaku ženu, a neki mogu imati neželjena dejstva. Najbolji pristup je onaj koji uzima u obzir fizičko zdravlje, emocije, životne okolnosti i lično iskustvo.
Seksualno uzbuđenje i tuđa očekivanja
Seksualno uzbuđenje nije mjera ljubavi, privlačnosti niti ženstvenosti. Ne postoji univerzalna količina želje koju bi svaka žena trebalo da osjeća, kao što ne postoji ni jedan obrazac intimnosti koji odgovara svima.
Problem nije u tome što seksualno iskustvo povremeno varira, već u tome kada teškoće postanu uporne, izazivaju ličnu patnju ili ukazuju na stanje koje zahtijeva pažnju.
Ako promjene traju, ponavljaju se ili utiču na kvalitet života, razgovor sa stručnjakom može pomoći da se pronađe uzrok i odabere odgovarajuća podrška. Bez stida i pritiska da se tijelo ponaša na određeni način, moguće je bolje razumjeti seksualno zdravlje i pronaći put ka intimnosti koja ponovo donosi prijatnost, sigurnost i zadovoljstvo, prenosi lepotaizdravlje.rs .
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.