Ipak, prirodno spuštanje šećera ne dolazi od luka koji ste tri sata dinstali u sarmi, nego od onog koji pojedete skoro sirov. Tu većina vas gubi svaki efekat, a da toga niste ni svjesni.
Zašto baš crni luk utiče na glukozu?
Sumporna jedinjenja u luku i biljni pigment kvercetin izdvajaju ga od ostalog povrća sa pijace. Ta jedinjenja blago poboljšavaju odgovor ćelija na insulin, pa tijelo lakše koristi šećer iz krvi umjesto da ga gomila. Kvercetina ima najviše u spoljnim, tamnijim slojevima – baš onima koje obično bacite zajedno sa ljuskom.
Kuvanje ubija ono najvrijednije
Ovo je greška broj jedan. Čim luk provri i postane providan, veći dio osjetljivih jedinjenja se raspadne na visokoj temperaturi. Zato pola sata na ringli pretvori moćnu namirnicu u običan začin bez efekta na glukozu. Ako vam je cilj regulacija šećera u krvi, luk sečete i jedete sirov, uz obrok, a ne kao mekani dodatak paprikašu.
Kako da ga jedete kako treba?
Isjecite ga na tanke listove i ostavite deset minuta na dasci prije jela. To kratko stajanje na vazduhu aktivira sumporna jedinjenja i pojačava dejstvo. Malo limunovog soka preko luka smanjuje ljutinu i čini ga pitkijim za želudac, a kiselina pomaže da lakše pojedete veću količinu. Domaćice koje ga dodaju u zimsku salatu uz pasulj ili prebranac dobiju dvostruku korist iz istog tanjira.
Koliko luka i za koje vrijeme?
Realno je govoriti o pola do jedne glavice sirovog luka dnevno, uklopljene u normalne obroke. Podaci sugerišu da se blagi efekat na jutarnji šećer primijeti tek poslije dvije do tri nedjelje redovnog unosa, ne poslije jednog tanjira. Luk nije lijek i ne zamjenjuje terapiju. Ako imate dijabetes ili uzimate lijekove, obavezno se posavjetujte sa ljekarom prije nego što mijenjate ishranu.
Šta kažu istraživanja o luku i šećeru
Efekat nije samo priča iz bakine sveske. Klinička studija u časopisu „Environmental Health Insights“, istraživanje o hipoglikemijskom dejstvu crvenog luka kod dijabetičara pokazalo je da sveži luk može da snizi nivo glukoze natašte. Autori naglašavaju da je riječ o dopuni, a ne o zamjeni za lijekove. To se poklapa sa idejom da prirodno spuštanje šećera ide postepeno, uz cijelu ishranu, a ne od jednog super-sastojka.
Kada luk nema smisla?
Prženi lučići sa roštilja, pohovani kolutovi i luk zapečen u masti tu ne pomažu mnogo. Ulje, panir i visoka temperatura ponište prednost i dodaju kalorije. Isto važi za ljute sosove sa dodatim šećerom, gdje slatkoća poništi svaku korist. Najveći problem nije sam luk, nego način na koji ga spremamo, prenosi Krstarica.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.