Zašto je razvod kriza u psihološkom smislu?
Razvod istovremeno pogađa više važnih životnih područja i zahtijeva naglo prilagodjavanje na nešto novo.
Sve ono na šta smo navikli, što nam je bilo poznato i predvidivo odjednom nestaje. Neminovno nastaju brojne promjene u svakodnevnom životu, od načina stanovanja, finansija, do socijalnih kontakata…
Često osoba iskusi mješavinu emocija od tuge, bijesa, krivice, olakšanja, straha…
Ta smjena različitih emocinalnih stanja po potanju razvoda poprilično crpi osobu i nerijetko osoba ni sama više ne može jasno raznati šta misli i osjeća, što je potpuno u redu.
Pored emocionalnih promjena, tijelo često reaguje pa se javljaju nesanica, hronični umor, napetost, problemi s koncentracijom. To su prirodne reakcije organizma na stres.
Važno je znati da ne postoji univerzalno vrijeme “oporavka”. Neko brže pronađe novi ritam, a nekome je potrebno više mjeseci ili godina. Oboje je u redu.
Razvod dovodi do udaljavanja od zajedničkih prijatelja i porodice partnera, pa osoba može osjetiti usamljenost ili joj mogu nedostajati neki odnosi ukoliko su sada, pod ovim novim okolnostima, prekinuti.
Kada neko doživi razvod, on/ona gubi jednu važnu životnu ulogu, a to je uloga supružnika. Ta uloga često nije samo “status” (muž/žena), nego i dio identiteta. Neki se ljudi godinama definišu kroz brak (“mi kao par”, “moja porodica”, “naš život”), tu su razni planovi, vrijednosti i svakodnevica koja se odvijaja unutar te uloge uz osjećaj pripadanja i sigurnosti koji se povezuje s tim odnosom.
Kad se ta uloga prekine, osoba ostaje “bez tog dijela sebe” i može doći do pitanja:
“Ako više nisam muž/žena, šta onda jesam?”
To može pokrenuti sumnje u sopstvenu vrijednost (“Jesam li dovoljno dobar/a sada?”), javlja se strah od samoće i osjećaj izgubljenosti. Tek kada se izgradi novi osjećaj identiteta, osoba može krenuti u stabilniju fazu gdje sebe vidi prvenstveno kao pojedinca, roditelja, profesionalca, prijatelja… a ne većinski kroz partnersku ulogu.
Ukoliko osoba ima i djecu onda je to jedna nova vrsta izazova jer je potrebno istovremeno emocionalno biti prisutan za njih, dok osoba i sama prolazi kroz krizu.
Tu su često prisutni osjećaji krivice, straha da će djeca patiti zbog razvoda ili drugih okolnosti, dok osobe istovremeno uče kako da uspostave nove granice i saradnju u roditeljstvu sada kada više nisu dio partnerskog odnosa.
Ovdje je važno naglasiti da djeca ne uče samo iz onoga što im govorimo, već i iz toga kako se mi nosimo sa krizom. Djeca vrlo pažljivo posmatraju roditelje i kroz njihovo ponašanje stiču prve obrasce za nošenje sa teškoćama. Kada roditelj otvoreno pokaže emocije i jasno pokaže da mu je teško i da je to potpuno u redu, ali i kada pronađe načine da se s bolom nosi na način koji je za njega smislen, bilo kroz razgovor, traženje podrške, odmor ili zdrave navike dijete uči da su emocije prirodne i da uvijek možemo odabrati ponašanje koje je u skladu sa našim vrijednostima.
Time učimo djecu lekciju o otpornosti, pokazujemo im da je moguće pasti i ponovo ustati, da krize nisu kraj nego prilika za učenje i rast. Na taj način im pružamo osjećaj sigurnosti i primjer koji će pratiti kroz cijeli život.
Prirodno se u ovoj krizi javljaju i sva silna egzistencijalna pitanja oko finansija, stanovanja, novih odnosa ili same ideje da li će biti “novog početka” i naravno stvaraju pojačanu anksioznost.
Ljudi često misle da “ne bi smjeli” osjećati olakšanje, ili da “ne bi smjeli” biti toliko tužni. Važno je naglasiti da su sve emocije koje se jave potpuno normalne i očekivane.
Da li iza krize stoji šansa?
Kao što smo već mogli vidjeti, razvod je nesumnjivo jedna od najtežih kriza kroz koje čovjek može proći, ali on ne mora značiti i kraj osjećaja sigurnosti ili smisla.
Iza bola i gubitka često se krije prostor za novi početak, prilika da osoba bolje upozna sebe, svoje potrebe i vrijednosti, te izgradi život u kojem se osjeća autentičnije i slobodnije.
Podrška bliskih ljudi i stručna pomoć mogu značajno olakšati taj put, a briga o sebi u ovom osjetljivom periodu igra značajnu ulogu i malim koracima vodi ka postepenom vraćanju stabilnosti i sigurnosti.
Ono što je svakako važno napomenuti i zapamtiti jeste to da razvod ne definiše ničiju vrijednost, nego može osnažiti osobu da otkrije ko je zaista i kakav život želi da gradi dalje, baš onaj koji je za nju smislen i vrijedan življenja.
Autor: Dajana Kovačević, diplomirani psiholog i psihoterapeut
(Tekst je realizovan u saradnji sa Udruženjem građana psihološko savjetovanje „Alba“, povodom Sedmice mentalnog zdravlja)
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.