Partneri se trude da pokažu najbolju verziju sebe. Obje strane nastoje pružiti što više nježnosti, da dokažu koliko su pažljivi i koliko puno imaju razumijevanja za onog drugog. I ljubav djeluje kao najljepša bajka. Taj prvi period zaljubljenosti u vezi često se naziva i “fazom idealizacije” gdje neke mane spontano i nesvjesno budu prikrivene a vrline veoma često prenaglašene. Upravo u toj fazi zaljubljenosti, vrlo često partneri bivaju zaslijepljeni idealnom slikom i ne uviđaju prve znakove narušavanja granica u odnosu kao ni prve znakove nezdravih obrazaca ponašanja koji naizgled djeluju bezazleni a kasnije postaju ozbiljan izvor bola i patnje.
Na početku veze, dok smo zaljubljeni u našem tijelu se dešava prava hemijska oluja i naš mozak funkcioniše kao da je pod dopingom. Obilato se luče hormoni sreće i pod tim uticajem se i grade idealne slike partnera a racionalno razmišljanje se potpuno isključuje. U takvim okolnostima veoma lako je zanemariti prve znakove manipulacije, pokušaja uspostavljanja kontrole, narušavanja granica i postepenog gubitka osjećaja lične slobode. Jer ne kaže se džaba, da je ljubav slijepa.
U početku, određena “sitna pravila” koja partner počinje da uspostavlja poput nekih zajedljivih komentara na račun oblačenja, načina ponašanja u društvu ili pretjeranog provođenja vremena sa prijateljima, porodicom se u stvari više doživljavaju kao briga ili interesovanje za nas. Isto tako manipulacija se može javiti u različitim oblicima, od toga da se ljubomora predstavlja kao izraz i znak ljubavi (Ljutim se zato što te volim i što mi je stalo do tebe), izazivanja osjećaja krivice (Da me stvarno voliš, sigurno ne bi tako uradio/la) do racionalnog objašnjena određenih situacija (tako je najbolje za tebe…)
Na ovaj način, granice se polako pomijeraju, osoba polako gubi osjećaj slobode i počinje da sumnja u vlastitu vrijednost a ono što je na početku izgledalo banalno, sada postaje obrazac kontrole i emocionalnog pritiska. I sve ovo, uglavnom predstavlja uvod u emocionalno, verbalno ili čak fizičko nasilje koje se ne pojavljuje naglo već postepeno i kroz smjenu određenih ciklusa.
Ljubav ili manipulacija?
Kako partnerski odnos odmiče, tako partner koji manipuliše naizmjenično pokazuje i nježnost i kritiku te na taj način stvara emocionalni odnos koji se održava kroz smjenu zlostavljanja i povremenih lijepih trenutaka pažnje i nježnosti. Sve ovo pojačava emocionalnu zavisnost jer žrtva u stvari biva zarobljena između patnje i nade da situacija ipak jednog dana može biti bolja.
Nakon epizoda ktitika ili agresivnog ponašanja, vrlo često nasilni partner pokazuje žaljenje, nježnost uz razna izvinjenja i obećanja da će se promijeniti i da će sve biti bolje te tako žrtvu drži u začaranom krugu razočarenja i nade da će se partner vratiti na onu idealnu sliku sa početka veze. Nerijetko se dešava i to da žrtva počinje da opravdava postupke i nasilno ponašanje partnera vjerujući da je to sasvim normalan dio jedne veze (nije on uvijek takav, ima on i dobrih strana, ja sam još i dobro prošla kako je…. ili ja sam kriva što ga uvijek isprovociram…)
I tako se nasilje normalizuje, a žrtva ne umije da razlikuje šta je ljubav, a šta kontrola i ponižavanje.
Izlazak iz ovakvog odnosa je veoma bolan i težak. Narušeno samopouzdanje žrtvu drži u uverenju da ona u stvari i “nije dovoljno dobra” te kao takva i da “ne zaslužuje bolje”. Javlja se i strah od osude okoline, šta će reći porodica, prijatelji, društvo. Tu je često i faktor ekonomske zavisnosti ili djeca, što dodatno otežava izlazak iz takvog jednog odnosa.
Suština nasilnih odnosa leži u potiskivanju sopstvenih potreba i gubitku bilo kakvih ličnih granica. Kada je nasilje svakodnevno, žrtva se miri sa tim da je bol (emocionalni ili fizički), sastavni dio veze i ostaje zaglavljena između ljubavi, straha i nade. Tek kada osvijesti da je nasilje obrazac ponašanja i ophođenja a ne samo slučajni incident, tada se i otvara prostor za izlazak iz ovakve jedne toksične veze.
Da bismo se zaštitili od toksičnih veza i nasilnih odnosa, važno je prepoznati prve znakove upozorenja. Ljubomora koja se predstavlja kao ljubav ili briga, zatim izolacija od prijatelja, porodice, konstane kritike, ponižavanja su prvi signali koje ne smijemo ignorisati ili prećutati. Otvoren razgovor sa pertnerom i čuvanje svojih granica su prvi korak koji možemo preduzeti a koji će nas spriječiti da se ne uvučemo u zamku manipulacije. Međutim, ako partner ne uviđa problem i nije spreman da svoje postupke mijenja važno je potražiti podršku bliskih ljudi, prijatelja ili stručnih lica kako bismo se osnažili u pravcu izlaska iz takvog jednog odnosa.
Zdrav odnos i zdrava veza nikad ne traže da se odreknemo sebe da bismo zadržali onog drugog. Naprotiv, zdrava veza nam pruža osjećaj sigurnosti, podrške i slobode da budemo ono što jesmo, što volimo i želimo. U takvoj vezi, ljubav nije teret, već snaga koja nas pokreće i mjesto gdje nalazimo svoj mir. I zato birajte one odnose u kojima rastete a ne one u kojima nestajete. Birajte odnos u kojem osjećate da ste voljeni baš takvi kakvi jeste i u kojem ljubav znači slobodu a ne strah.
Autor: Tatjana Radulović, diplomirani psiholog i psihoterapeut
(Tekst je realizovan u saradnji sa Udruženjem građana psihološko savjetovanje „Alba“, povodom Sedmice mentalnog zdravlja)
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.