Osteoporoza predstavlja značajan zdravstveni i socio-ekonomski problem savremenog društva.
Očekuje se povećanje broja oboljelih od osteoporoze za 30 odsto na svakih deset godina u 21. vijeku. Osteoporoza može biti primarna i sekundarna, navodi prof. dr Snežana Tomašević Todorović, stručnjak u oblasti fizikalne medicine, reumatologije i terapije bola.
Primarna i sekundarna osteoporoza – faktori rizika
Faktori rizika za nastanak primarne osteoporoze podeljeni su u dvije grupe: nepromjenljive i promjenljive.
Nepromijenljivi faktori rizika:genetska predispozicija
bijela rasaženski polstarosno doba ≥65 godina
pozitivna porodična anamneza za nastanak preloma
rana menopauza
hronična upotreba glukokortikoida (tokom 3 mjeseca ili duže)
Promjenljivi faktori rizika:
pušenje
konzumiranje alkohola
mala tjelesna masa (nizak indeks telesne mase – BMI & 18,5 kg/m²)
dugotrajna laktacija
amenoreja u generativnom periodu (duže od 6 meseci)
nedovoljan unos kalcijuma i vitamina Dneadekvatna fizička aktivnost
Sekundarna osteoporoza nastaje kao posledica drugih oboljenja i stanja koja dovode do gubitka koštane mase.
Osteoporoza – postavljanje dijagnoze
Dijagnoza osteoporoze se postavlja na osnovu laboratorijskih analiza, kao i mjerenjem mineralne koštane gustine primjenom osteodenzitometrije (DXA).
Osteodenzitometrija je značajna za:
skrining za osteoporozu
utvrđivanje težine osteoporoze
određivanje rizika od preloma
i
dentifikaciju pacijenata za farmakološku terapiju
procjenu promena u koštanoj gustini tokom vremena
TBS (Trabecular Bone Score) je skor trabekularne kosti koji daje dodatne informacije o mikroarhitekturi trabekularne kosti. TBS se može odrediti korišćenjem posebnog softvera tokom mjerenja mineralne koštane gustine, prenosi Lepa i Srećna.
Primarna prevencija – sprečavanje razvoja osteoporoze
Sekundarna prevencija – rano otkrivanje osteoporoze
Tercijerna prevencija – sprečavanje posljedica osteoporoze (nastanak preloma)
Kod pacijenata sa osteoporozom i povećanim rizikom od preloma, bisfosfonati se preporučuju kao prva terapijska linija. Lijekovi sa anaboličkim efektom (stvaranje koštanog tkiva), poput denosumaba , teriparatida i abaloparatida , preporučuju se osobama sa visokim rizikom od preloma.
Kod žena u postmenopauzi sa visokim rizikom od fraktura, ako bisfosfonati i denosumab nisu odgovarajući, može se primijeniti terapija selektivnim modulatorima estrogenskih receptora. Rizik za prelome se određuje nakon svakog novog preloma, bez obzira kada se dogodio. Rizik od nastanka preloma može se povećati nakon prekida terapije – ističe prof. dr Tomašević Todorović.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.