Nježni, krzneni sa ljupkim njuškicama, pernati koji lijepo pjevaju, šareni koji veselo plivaju… bitan su dio odrastanja. Mnoga istraživanja dokazuju važnost druženja i igre s kućnim ljubimcima na psihički razvoj djece.
Pored toga što usrećuju dijete i prave mu društvo u igri, oni ga uče mnogim vještinama, razvijaju empatiju, samopouzdanje, disciplinu i odgovornost, ali isto tako smiruju i raduju odrasle... Roditelji su često u dilemi da li detetu kupiti ljubimca ili ne jer strahuju da će na kraju sva briga spasti na njih.
Kada treba djetetu kupiti ljubimca, to jest u kom uzrastu je ono spremno da se stara o njemu, pitali su Anu Janković, psihologa.
– Djeca do tri godine obično se brzo zasite i životinja i igračaka. Njima zapravo i nije potreban ljubimac, osim ako on već nije u porodici, jer ne znaju kako da se ophode prema njemu. Često vuku životinje za rep ili uši, ali ne iz obijesti, već nisu svjesna da je to živo biće. Tek nakon tri i po godine mogu da razumiju reakciju životinje. Potreba za kućnim ljubimcem najviše je izražena kod predškolaca, posebno kod jedinaca, djece koja u komšiluku nemaju vršnjaka i kod stidljivih mališana – ističe sagovornica.
Sedam godina je idealan uzrast da dijete dobije četvoronožnog drugara.
– Tada je dovoljno zrelo da zna kako životinja nije igračka, već ima potrebe i osećanja, mora da se nahrani, prošeta. U ovom uzrastu dobijaju nove obaveze, pa uče i kako da se brinu o ljubimcu i tako stiču odgovornost – kaže psiholog.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.