Psihijatar Branko Vuković kaže da je suicid najčešće povezan sa depresijom, posebno teškom depresijom, ali da postoje i slučajevi kada osoba impulsivno donese odluku u trenutku kada ne može da se izbori sa anksioznošću, bijesom ili ljutnjom.
-Postoji još jedna kategorija, a to su granični slučajevi koji mogu impulsivno da izvrše suicid bez ikakve pripreme i bilansa. Oni to urade u nekom trenutku kada ne mogu da riješe svoju anksioznost ili bijes i ljutnju. Najčešće je suicid povezan sa depresijom i to teškom depresijom – naveo je Vuković.
Suicid nekada može biti aktivan, kada pacijent sam izvrši samoubistvo, a nekada pasivan, kada prestane da jede ili odbija bilo kakvu vrstu pomoći.
Statistika Udruženja psihijatara Srbije pokazuje da između 10 i 15 odsto pacijenata sa teškom depresijom izvrši suicid. Bolest duboko mijenja način razmišljanja, zbog čega osoba gubi sposobnost da vidi izlaz iz trenutnog stanja.
Osoba koja razmišlja o samoubistvu može imati snažne unutrašnje i spoljašnje razloge – genetsku predispoziciju i teške životne okolnosti, poput gubitka osobe ili nečega za šta je bila vezana, loše materijalne i profesionalne situacije, narušenih porodičnih odnosa, odsustva obaveza i životnog cilja, kao i usamljenosti. Iako svako autodestruktivno ponašanje nije znak depresije, svaka depresija sadrži agresiju koja nije usmjerena prema spolja, već prema unutra. Zbog toga je depresija bolest koja je najčešće povezana sa samoubistvom.
Lijekovi nekada mogu biti rizični za osobe sa suicidalnim mislima
Govoreći o tome da mnogi lijekovi koje ljekari propisuju za liječenje određenih poremećaja kao moguću neželjenu reakciju imaju i pojavu suicidalnih misli, Vuković je rekao da samoubistvo nekada može biti povezano i sa lijekovima. Kako je naveo, postoje lijekovi u čijem uputstvu stoji upozorenje o – riziku od suicida – što se najčešće navodi kod antidepresiva.
Kako je objasnio, u takvim situacijama pacijent ima suicidalne misli i na neki način želi da ih sprovede u djelo, ali nema dovoljno snage i energije. Međutim, kada mu nakon uzimanja lijekova bude bolje, može dobiti i dovoljno snage da izvrši samoubistvo, jer nije u potpunosti izliječen, već je samo dobio više energije.
–U tim momentima psihijatri moraju da vode računa kada rade sa svojim pacijentima i kada im daju tu vrstu lijekova, jer i to može da se dogodi – poručio je on.
U stručnoj literaturi ovaj rizik često se naziva – aktivacijski sindrom – ili suicidalnost izazvana terapijom.Do njega dolazi zbog različite brzine kojom antidepresivi djeluju na ljudski organizam i psihu.
Pristup pacijentima sa suicidalnim mislima
Na pitanje koliko je teško ljekarima da pacijenta odgovore od samoubistva, Vuković je istakao da je u nekim situacijama to veoma teško, ali da u nekim slučajevima i nije toliko, jer ljudi koji žele da izvrše samoubistvo takođe žele i pomoć.
Prema njegovim riječima, neki pacijenti prije nego što uopšte počnu da govore o samoubistvu pokazuju određene signale, odnosno upućuju apel za pomoć kada govore da im nije ni do čega, da im je svega dosta i da bi možda svima bilo bolje kada ne bi bili živi, prenosi Blic.
-Oni daju neke signale da bi mogli biti rizični za suicid. Takvim ljudima možete pomoći tako što ćete razgovarati s njima, slušati ih i pomoći im da sami pronađu neki prostor nade i nastave život. U nekim slučajevima ne možete da pomognete ljudima zato što su oni čvrsto donijeli odluku i svaki pokušaj bude bezuspješan – naveo je psihijatar.
Kada je riječ o prevenciji suicida, Vuković je rekao da je neophodno prvo prepoznati i najmanje signale da pacijent ima rizik od suicida, a zatim pronaći način da se s njim razgovara, da ga saslušate i pokažete empatiju i naklonost, odnosno da mu stavite do znanja da ste tu za njega. Važno je pustiti ga da se otvori i možda sam dođe do drugačijeg rješenja.
Bonus video:
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.