Emocionalni slom kod djeteta: Kako ostati smiren i pomoći mu kada izgubi kontrolu

 U tim trenucima lako je pomisliti da dijete prkosi, manipuliše ili namjerno izaziva. No, istina je često potpuno drugačija. Kada dijete doživi snažan emocionalni ispad, ono vam ne pokušava otežati život, ono pokazuje da mu je teško i da se više ne može nositi s onim što osjeća.

Što se događa u dječjem mozgu?

Kada emocije postanu prejake, aktivira se sistem za preživljavanje. Mozak procjenjuje da postoji prijetnja, iako ona možda nije stvarna opasnost, već osjećaj frustracije, srama, umora ili preopterećenosti. U tom trenutku dio mozga zadužen za razmišljanje, planiranje i kontrolu ponašanja privremeno “radi slabije”. Zato dijete tada ne može racionalno razmišljati, slušati duga objašnjenja, učiti iz greške i kontrolisati  svoje reakcije na način na koji to može kada je smireno.

Drugim riječima, usred emocionalnog sloma dijete nije neposlušno – ono je preplavljeno osjećajima.

Zašto dolazi do emocionalnog sloma?

Ponekad je okidač naizgled sitnica – pogrešna boja čaše, isključeni crtić ili izgubljena igračka, no ono što vidimo često je samo posljednja kap iza koje mogu stajati razne situacije.

Najčešće se radi o slijedećem:

umor

glad

previše podražaja tokom dana

osjećaj neuspjeha

sukob s prijateljima

promjene u rutini

teškoće u školi ili vrtiću

nakupljene emocije koje dijete još ne zna izraziti riječima.

Što roditelj može učiniti u tom trenutku?

Prvo smirite sebe

Djeca posuđuju našu smirenost. Ako vi počnete da vičete, njihov nervni sistem će se dodatno uznemiriti. Ovakav rasplet rezultiraće još većom frustracijom i nezadovoljstvom, ovoga puta s obje strane, a dijete će se osjećati još lošije, kao i vi, prenosi mojedijete.com .

Tehnika koja ovdje može pomoći jeste odvajanje od sopstvene reakcije. Nekoliko dubokih udaha može vam pomoći da odgovorite promišljeno, umjesto impulsivno. Takođe, pokušajte da sebi date vremena za reakciju. Najlakše je to učiniti tako što ćete izbrojati od pet do nule (5, 4, 3, 2, 1, 0), udahnuti i tek tada reagovati. Vaša reakcija tada dolazi iz potpuno drugačije pozicije. To više neće biti samo ljutnja, jer ste sebi dali malo prostora da razumijevanje zamijeni bijes i da situaciji pristupite iz nove perspektive. Pokušajte, nadamo se da će vam pomoći.

Govorite malo

Kada je dijete preplavljeno emocijama, manje je više. Dijete u tom stanju ne čuje i ne može da primi vaš dugačak govor. Budite kratki i jasni.

Umjesto dugih objašnjenja pokušajte da kažete:

„Tu sam.“

„Siguran/sigurna si.“

„Proći će.“

„Vidim da ti je jako teško.“

Ovakve kratke poruke stvaraju osjećaj sigurnosti i dijete će se, nakon što ih usvoji (što ne mora biti odmah), lakše smiriti i prevazići emocionalnu preplavljenost.

Ako postoji opasnost da će dijete povrijediti sebe ili druge, mirno uklonite predmete ili ga nježno spriječite u tome. Cilj nije kazna, već sigurnost.

Budite prisutni

Ne postoje dva ista djeteta. Neka djeca žele zagrljaj, dok drugoj treba malo prostora. Posmatrajte svoje dijete i pratite njegove potrebe, ali ostanite dostupni. Sama spoznaja da ste uz njega može biti snažna podrška.

Vi ste djetetov štit, njegov uzor i cijeli njegov svijet. Posmatrajući vaše reakcije, dijete će učiti kako da reguliše svoje emocije. Zato je izuzetno važno da svojim primjerom gradite odnos s djetetom.

Ipak, granice i dalje postoje

Razumijevanje ne znači dopuštanje svega. Možete istovremeno biti nježni i odlučni. Dijete koje nema jasno postavljene granice može se osjećati izgubljeno u svijetu u kojem ima toliko toga da spozna i nauči. Granice postoje da usmjere dijete, a ne da ga kažnjavaju. One mu pokazuju pravi put ka odrastanju u ispunjenu i emocionalno stabilnu osobu.

Granice postavljajte mirnim glasom, bez prijetnji i posramljivanja. Najvažnije je da ih se pridržavate, jer one djetetu pružaju sigurnost i daju strukturu.

Šta pogoršava situaciju?

Kada smo pod stresom, lako posegnemo za reakcijama koje zapravo produžavaju emocionalni slom. Najčešće to uključuje:

duga predavanja

ispitivanje („Zašto to radiš?“)

prijetnje kaznama

upoređivanje s drugom djecom

zahtjeve da se dijete odmah smiri

U tim trenucima dijete jednostavno nema kapacitet da obradi takve informacije. Tek kada se potpuno smiri, vrijeme je za razgovor. Tada je njegov mozak ponovo spreman da uči, razmišlja i povezuje uzrok i posljedicu.

Kako i kada razgovarati s djetetom?

Razgovor ne mora biti dug, ali treba da se obavi nakon što stresna situacija prođe i dijete se smiri.

Povežite se s djetetom – Vidim da ti je danas bilo jako teško.-

Imenujte osjećaj koji je preplavio dijete – Čini mi se da si bio jako ljut i razočaran. Jesam li u pravu? –

Postavite granicu koju želite da dijete poštuje – Razumijem da si bio ljut, ali ne mogu da dozvolim udaranje. –

Potražite rješenje zajedno – Šta bismo sljedeći put mogli da uradimo kada osjetiš da se toliko naljutiš? –

Ovakvim pristupom dijete uči da su sve emocije dozvoljene, ali da nisu sva ponašanja prihvatljiva. Regulacija emocija i ponašanja koja ih prate veoma je važna vještina, a na ovaj način dijete od malih nogu usvaja alate za samoregulaciju.

Podrška za roditelje

Roditelji ponekad izgube strpljenje. To je normalno, nemojte sebe osuđivati, svima se to dešava. Važno je znati da odnos ne gradi savršenstvo, već sposobnost da popravimo ono što nije bilo dobro.

Ako ste reagovali burnije nego što ste željeli, uvijek možete da se vratite djetetu i kažete:

-Žao mi je što sam vikao/vikala. I meni je bilo teško. Hajde da pokušamo ponovo.-

Time učite dijete jednoj od najvažnijih životnih vještina – da greške mogu da se isprave i da ljubav ne nestaje kada stvari postanu teške. Iza svakog emocionalnog sloma krije se dijete kojem je potrebna pomoć da ponovo pronađe osjećaj sigurnosti. U tim trenucima ono ne treba savršen odgovor ni savršenu lekciju. Potrebna mu je odrasla osoba koja će ostati mirna onda kada ono to ne može i pomoći mu da pronađe put nazad do smirenosti.