Roditelji nesvjesno podstiču anksioznost kod djece: 8 grešaka koje treba izbjegavati

Dok neka djeca osjećaju fizičke simptome poput bolova u stomaku i glavobolje, druga reaguju izlivima bijesa, povlačenjem u sebe ili pretjeranom vezanošću za roditelje.

Kako za HuffPost objašnjava dr Kadija But Votkins iz Opšte bolnice Masačusets, anksioznost je ponekad teško prepoznati jer se ispoljava na različite načine, u zavisnosti od uzrasta djeteta i njegovih komunikacijskih sposobnosti.

Deset znakova da ste bili zanemareni kao dijete

Iako roditelji najčešće imaju najbolje namjere, određeni postupci i komentari mogu nenamjerno izazvati ili pogoršati osjećaj anksioznosti kod djece. Stručnjaci objašnjavaju koje roditeljske postupke treba izbjegavati.

Podsticanje izbjegavanja

-Anksioznost u tijelu stvara neprijatnost, pa djeca prirodno pokušavaju da izbjegnu situacije koje je izazivaju – kaže edukatorka za roditelje Laura Lin Najt. Kako objašnjava, to često počinje sitnicama, ali se vremenom može proširiti.

Na primjer, dijete koje ima strah od odvajanja u početku može odbijati da ide školskim autobusom.  –Može misliti da će mu biti lakše ako ga roditelji odvezu u školu, ali ubrzo shvati da anksioznost nije nestala. Zatim može tražiti da ga roditelj otprati sve do vrata učionice – navodi Najt.

Takvo izbjegavanje dugoročno može dodatno pojačati anksioznost i narušiti djetetovo samopouzdanje. – Roditelji nesvjesno održavaju krug anksioznosti kada djetetu stalno pomažu da izbjegne ono čega se plaši -ističe Knight.

Umjesto toga, važno je postepeno jačati djetetovu otpornost i pomoći mu da se suoči sa strahom, uz osjećaj da ima podršku.

-Ako se previše prilagođavamo djetetovom strahu, uskraćujemo mu priliku da razvije vještine suočavanja. Cilj nije ukloniti svaki stres, već pronaći ravnotežu između razumijevanja i blagog podsticaja –  zaključuje But Votkins.

Zanemarivanje sopstvene anksioznosti

-Ne smijemo zaboraviti da djeca veoma dobro osjećaju emocionalno stanje svojih roditelja i staratelja-. Djeca prate i reči i govor tijela. Ako se roditelji sami bore sa anksioznošću, važno je da nauče da upravljaju sopstvenim stresom i djeci pokažu zdravije načine suočavanja sa njim.

Kao što se u avionu maska za kiseonik najpre stavlja sebi, tako je i u roditeljstvu važno najprije obratiti pažnju na sopstvenu anksioznost.

Mit o najmlađoj djeci: Svi misle da im je život lak, ali – nije

-Kada ne upravljamo dobro svojom anksioznošću, djecu možemo nenamjerno naučiti da se plaše istih situacija kojih se i mi plašimo – dodaje ona. To ne znači da roditelji treba da kriju svoja osjećanja, već da ona mogu biti prilika za razgovor. – U redu je razgovarati sa djecom o sopstvenoj anksioznosti. To im može pomoći da shvate da nisu sama. Najvažnije je da im pokažemo da ne moraju da pate u tišini – poručuje But.

Izbegavanje razgovora o osjećanjima

Razgovori o emocijama ponekad mogu biti neprijatni, ali je važno da ih roditelji podstiču. – Dopustite djetetu da bude zabrinuto ili nervozno -preporučuje dečja psihološkinja An Luis Lokhart.

Roditeljima savjetuje da imenuju oshećanje koje primijete kod djeteta, na primjer -Čini mi se da ti je neprijatno da uđeš u vodu – ili  – Nervozan si jer ideš na zabavu bez mene-.

Sljedeći korak je da djetetu pokažu da su njegova osjećanja razumljiva.  -Recite nešto poput: Razumijem te. Ima smisla da se tako osjećaš. Nekima je potrebno više vremena.’ Zatim zajedno potražite rešenje – kaže Lokhart.

Pretjerani oprez

Rečenice poput “Pazi, pašćeš” mogu kod djeteta stvoriti nesigurnost i oklijevanje.

Umjesto stalnog ponavljanja upozorenja, korisnije je objasniti zbog čega je nešto opasno. -Na primjer -Nemoj da skačeš sa stola jer stolovi nisu za skakanje, a pod je tvrd. Ako se povrijediš, možda ćemo morati u hitnu pomoć -.Takva objašnjenja podstiču razumijevanje, a ne samo strah.

Pohvala rezultata umjesto truda

-Mnogi moji mali pacijenti su anksiozni, jer se plaše da će razočarati roditelje ako u nečemu nisu najbolji – kaže klinička psihološkinja Keniša Sinkler Mekbrajd.

Jedinci nisu ni usamljeni ni razmaženi: Imaju jednu veliku prednost u odnosu na drugu djecu

-Deca zaslužuju pohvalu za uspjeh, ali jednako je važno pohvaliti trud i podsjetiti ih da su voljena bez obzira na rezultat.-

Važno je provjeriti i da li su roditeljska očekivanja realna. Istraživanja pokazuju da usmjeravanje pažnje na trud, umjesto isključivo na ishod, može smanjiti štetan pritisak.

Postavljanje sugestivnih pitanja

-Postavljanje sugestivnih pitanja može kod djece izazvati anksioznost. Ako pitate -Jesi li nervozan jer tvoji prijatelji neće biti u kampu? -zapravo sugerišete da bi dijete trebalo da bude nervozno.-

Takva pitanja mogu stvoriti brige koje djetetu ranije nisu ni pale na pamet.

Sinkler Mekbrajd predlaže drugačiji pristup -Znam da ideš sam u kamp. Šta misliš, kako bismo mogli da ti pomognemo da ti tamo bude ljepše? –

Na taj način razgovor se usmerava na rešenja, umesto da roditelj detetu nameće sopstvenu zabrinutost. “Možda ćete shvatiti da ste vi anksiozniji od deteta”, dodaje ona.

Autoritaran pristup vaspitanju

Psiholozi razlikuju četiri stila roditeljstva, a autoritarni se najčešće povezuje sa anksioznošću kod djece.

-To se događa kada u domu ima previše krutih pravila, a kazne poput vikanja i zabrana postaju glavne metode vaspitanja, uz premalo topline i povezanost – kaže Lokhart.

U takvim porodicama djeca se ne osjećaju sigurno kada pogriješe, jer se plaše preterane reakcije roditelja.

Slanje pomiješanih poruka

Roditelji djeci prenose poruke i riječima i ponašanjem, pa je važno izbjegavati protivrečne poruke koje stvaraju nesigurnost.

-Često čujem roditelje kako govore – Želim da uživaš u detinjstvu -a odmah zatim pitaju -Jesi li učio za maturu? To je veoma važno, moraš da se prihvatiš posla – objašnjava psihološkinja Dženi Jip.

-Poruka treba da bude – Matura se približava i sada je prioritet. Želim da pronađeš ravnotežu i sam procijeniš na šta treba da se usredsrediš.- Takva poruka djetetu daje osjećaj odgovornosti za sopstveni put, bez pritiska da nešto radi isključivo zbog roditeljskih očekivanja – zaključuje Jip, prenos b92.net .