Ipak, kada njihovo korišćenje počne da narušava raspoloženje, potiskuje stvarna iskustva ili ometa odnose uživo, to je pokazatelj da su navike prešle u nezdravo područje, piše ParentMap.
Posebna osjetljivost tinejdžera
Tinejdžeri su posebno podložni prekomernom korišćenju uređaja jer dio mozga zadužen za planiranje i predviđanje posljedica nije potpuno razvijen. Istovremeno, pojačano su osetljivi na društvenu procenu i mišljenje vršnjaka.
Istraživanja potvrđuju da su skloniji promenama raspoloženja i da još uče kako da se nose sa neizvjesnošću i kontrolišu emocije. Zbog toga lakše reaguju na onlajn podražaje koji ih uvlače u krug promenljivih emocija, pogotovo uz neprestani dotok informacija. Digitalni svijet tako može postati beg od svakodnevnih obaveza, a mobilni telefon jedini alat za suočavanje sa izazovima.
Znakovi koji ukazuju na problem
Postoje jasni znakovi da je korišćenje uređaja postalo problem. Jedan od njih je popunjavanje svakog slobodnog trenutka skrolovanjem ili provjeravanjem aplikacija, čime uređaj postaje glavni odgovor na stres ili dosadu.
Problem je vidljiv i kada je osoba odsutna tokom razgovora i automatski poseže za mobilnim telefonom, što pokazuje da se direktna komunikacija manje cijeni.
Treći pokazatelj je sistematsko odlaganje važnih zadataka poput učenja, domaćih zadataka i kućnih poslova. Na kraju, stalni umor takođe može biti posljedica prekomjernog korišćenja, jer tinejdžeri često ostaju budni do kasno u noć skrolujući ili družeći se onlajn.
Mehanizam zavisnosti
Uređaji mogu razviti ono što se naziva „zavisničkom privlačnošću“. Taj proces počinje nepredvidivim obavještenjima poput lajkova, poruka ili dobitaka u igrama. Budući da su neke nagrade pozitivne, a druge neutralne ili smanjuju anksioznost, stvara se snažan krug podstaknut dopaminom.
Vremenom sam uređaj postaje uslovljeni podražaj, pa je dovoljan pogled na maskicu ili svjetlo ekrana da se javi želja za proveravanjem. Osoba poseže za mobilnim telefonom u nadi da će dobiti nagradu ili umiriti brigu.
To može stvoriti i krug anksioznosti, u kojem osoba provjerava uređaj čak i bez obaveštenja i doživljava samo kratke trenutke olakšanja. Ponavljanje tog ciklusa pojačava zabrinutost i stvara emocionalnu zavisnost. Takvoj „zavisničkoj privlačnosti“ teško je odoljeti.
Navike se vremenom povežu sa prostorima u kojima se uređaji koriste, poput spavaće sobe. Potreba za stalnim provjeravanjem rezultat je procesa uslovljavanja, a ne nedostatka snage volje.
Roditelji kao model ponašanja
Od djece se ne može očekivati da se odupru digitalnim navikama ako to ne čine ni odrasli oko njih. Roditelji mogu biti primer svesnijeg korišćenja uređaja. Važno je prepoznati napetost koja vas tjera da odmah posegnete za mobilnim telefonom kada ste zabrinuti. Dobra je navika po ulasku u kuću odložiti mobilni telefon ili pametni sat na mesto koje nije nadohvat ruke.
Uređaje ne bi trebalo držati blizu sebe tokom vremena predviđenog za porodicu. Koristan je i dogovor da se aplikacije koje podstiču beskonačno korišćenje instaliraju na samo jedan uređaj po osobi, prenosi Index.
Na primjer, stariji tinejdžer može imati TikTok na tabletu, ali ne i na mobilnom telefonu, a taj tablet trebalo bi da se koristi isključivo u zajedničkoj prostoriji, izvan spavaće sobe.
Stvarno stanje navika svih ukućana najbolje pokazuju izveštaji o vremenu provedenom pred ekranom. Iako ti podaci mogu biti neprijatni, umjesto mirenja sa takvim načinom života i njegovim uticajem na pažnju i raspoloženje, porodica se može zajednički obavezati na male, ali važne promjene.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.