Od pospremanja igračaka do korišćenja telefona: Pet vrsta kućnih pravila koja bi svaki roditelj trebalo da postavi djeci

Pravila koja roditelji postavljaju djeci pružaju osjećaj sigurnosti i pomažu im da razviju dobre navike, ali ne treba pretjerivati s njihovim brojem. Izdvaja se pet vrsta kućnih pravila koja mogu biti korisna svakoj porodici.

Bezbjednosna pravila

Ova pravila odnose se na fizičku i emocionalnu sigurnost djece. Na primjer, “Ne otvaraj vrata nepoznatim osobama” ili “Na namještaju se sjedi, po njemu se ne skače”. Jednako je važno da se djeca osjećaju sigurno kada izražavaju svoje emocije. Zato je dobro postaviti pravila poput “Svako smije da kaže kako se osjeća, ali pritom mora da poštuje druge”.

Pravila koja uče poštenju i odgovornosti

Kućna pravila pomažu djeci da nauče da razlikuju dobro od lošeg. Jednostavna uputstva poput “Govori istinu”, “Nemoj namjerno da povrediš druge” i “Izvini se kada pogriješiš” mogu biti osnova dobrog ponašanja. Pritom je važno da se i roditelji pridržavaju istih pravila, jer djeca najviše uče posmatrajući odrasle, piše Super Žena.

Pravila za stvaranje zdravih navika

Djeci odgovara predvidiva svakodnevica, a jasna pravila pomažu im da razviju korisne navike. Primjeri su “Operi zube nakon doručka”, “Prljavu odjeću stavi u korpu za veš” ili “Spremi stvari nakon igre”. Kada djeca znaju šta treba da urade i kada, manje je prostora za svakodnevne rasprave i negodovanje.

Pravila ponašanja prema drugima

Djeca treba da nauče da dijele, čekaju svoj red i poštuju tuđe granice. Pravila poput “Sačekaj svoj red u igri” ili “Poštuj tuđe stvari” pomažu im u odnosima s braćom, sestrama i prijateljima. Za stariju djecu važno je postaviti i pravila o korišćenju mobilnog telefona i drugih uređaja. Na primjer, porodica može da se dogovori da se mobilni ne koriste tokom zajedničkih obroka ili da se uveče ostavljaju van spavaće sobe.

Pravila koja pripremaju za samostalan život

Kućna pravila trebalo bi da djecu postepeno pripremaju za samostalnost. To uključuje preuzimanje odgovornosti za školske obaveze, učestvovanje u kućnim poslovima i učenje raspolaganja novcem. Zadaci treba da budu primjereni uzrastu djeteta. Mlađa djeca mogu spremati igračke, dok starija mogu preuzeti komplikovanije kućne poslove i učiti kako da štede džeparac.