Djeca koja su odrastala sedamdesetih i osamdesetih imala su mnogo više slobode sama su smišljala kako da se zabave, rješavala sopstvene probleme i satima boravila napolju bez kontrole odraslih. Iako takvo djetinjstvo nije bilo idealno, donijelo im je osećanja nezavisnosti i kontrole nad sopstvenim vremenom koja današnja djeca rijetko imaju.
Igra napolju bez nadgledanja
Starije generacije bezbrižno su se igrale napolju bez stalnog nadgledanja roditelja. Same su pronalazile društvo i osmišljavale kako će provesti vrijeme, a pritom učile da se snalaze i donose sopstvene odluke. Takva sloboda bila je važan dio odrastanja, ali danas je sve rjeđa.
Nekadašnje pravilo da se kući treba vratiti kad se upali ulična rasvjeta gotovo je nestalo. Djeca danas više vremena provode pred ekranima, a roditelji češće žele da ih imaju na oku.
Samostalan odlazak u školu
Ono što je nekad bilo sasvim uobičajeno danas je mnogima nezamislivo. Brojna djeca ne idu sama ni do škole koja je udaljena nekoliko ulica. Prije nekoliko decenija djeca su samostalno odlazila u školu, prodavnicu ili na igralište. Promjena vaspitnih navika nije iznenađujuća – mnogi roditelji danas žele da znaju gdje im je dijete u svakom trenutku, a neki se plaše i osude okoline ako mu dozvole više samostalnosti.
Učenje na svojim greškama
Mnogi roditelji danas nastoje da riješe probleme umjesto svoje dece. Žele da im olakšaju život i zaštite ih od neprijatnih iskustava, djelom i zato što su sami odrastali uz više izazova. Međutim, time djeci često uskraćuju priliku da sama pronađu rješenje i nauče nešto iz sopstvenih grešaka. Upravo su takva iskustva nekada učila djecu kako da se nose s neuspjehom, rešavaju probleme i lakše se oporave nakon razočaranja.
Suočavanje s dosadom
Današnja djeca gotovo uvek imaju način da prekinu dosadu, najčešće pomoću ekrana. Dovoljno je uzeti mobilni ili uključiti televizor. Ipak, dosada ima i svoju vrednost. Upravo u takvim trenucima djeca razvijaju maštu, upoznaju sopstvena interesovanja i uče da se nose sa svojim osećanjima.
Djeca sedamdesetih i osamdesetih godina često nisu imala mnogo izbora nego sama da osmisle kako će ispuniti vrijeme, a upravo to ih je podsticalo na kreativnost.
Život bez stalnog dokumentovanja
Djeca danas često osećaju potrebu da fotografišu i dijele važne trenutke. Nekada to nije bio slučaj. Uspomene su se čuvale u foto-albumima i porodičnim pričama, a ne na društvenim mrežama. Nije postojala potreba da svaki izlazak, koncert ili putovanje završi na internetu, pa su ljudi jednostavno uživali u trenutku, bez razmišljanja o tome kako će sve izgledati drugima, prenosi superzena.b92.net .
Više slobodnog vremena
Promjene u vaspitanju uticale su i na način na koji djeca provode slobodno vrijeme. Mnogi danas imaju pretrpane rasporede ispunjene vannastavnim aktivnostima, a uz to su stalno dostupni na mobilnim telefonima i društvenim mrežama. Zbog toga im ostaje manje vremena za odmor, dosadu ili spontanu igru.
Djeca su sedamdesetih i osamdesetih imala više prostora da jednostavno budu djeca, bez pritiska da stalno moraju nešto da postignu ili da propuštaju ono što rade drugi.
Spontana druženja
Kad roditelji unaprijed organizuju gotovo svaki dio djetetovog dana, ostaje manje prostora za spontana druženja. Nekad je bilo sasvim normalno pokucati prijatelju na vrata i pitati može li napolje. Danas se većina dogovora odvija preko roditelja ili poruka. Iako su i tada postojala pravila, poput dolaska kući na večeru ili u dogovoreno vrijeme, djeca su sama odlučivala kako će provesti slobodno vrijeme, sklapala prijateljstva i učila da organizuju svoj dan.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.