Nema simptoma, ali kosti mogu biti u opasnosti: Saznajte kako spriječiti prelome uzrokovane osteoporozom

Osteoporoza predstavlja značajan zdravstveni i socio-ekonomski problem savremenog društva.

Očekuje se povećanje broja oboljelih od osteoporoze za 30 odsto na svakih deset godina u 21. vijeku. Osteoporoza može biti primarna i sekundarna, navodi prof. dr Snežana Tomašević Todorović, stručnjak u oblasti fizikalne medicine, reumatologije i terapije bola.

Primarna i sekundarna osteoporoza – faktori rizika

Faktori rizika za nastanak primarne osteoporoze podeljeni su u dvije grupe: nepromjenljive i promjenljive.

Nepromijenljivi faktori rizika:genetska predispozicija

bijela rasaženski polstarosno doba ≥65 godina

pozitivna porodična anamneza za nastanak preloma

rana menopauza

hronična upotreba glukokortikoida (tokom 3 mjeseca ili duže)

Promjenljivi faktori rizika:

pušenje

konzumiranje alkohola

mala tjelesna masa (nizak indeks telesne mase – BMI & 18,5 kg/m²)

dugotrajna laktacija

amenoreja u generativnom periodu (duže od 6 meseci)

nedovoljan unos kalcijuma i vitamina Dneadekvatna fizička aktivnost

Sekundarna osteoporoza nastaje kao posledica drugih oboljenja i stanja koja dovode do gubitka koštane mase.

Osteoporoza – postavljanje dijagnoze

Dijagnoza osteoporoze se postavlja na osnovu laboratorijskih analiza, kao i mjerenjem mineralne koštane gustine primjenom osteodenzitometrije (DXA).

Osteodenzitometrija je značajna za:

skrining za osteoporozu

utvrđivanje težine osteoporoze

određivanje rizika od preloma

i

dentifikaciju pacijenata za farmakološku terapiju

procjenu promena u koštanoj gustini tokom vremena

TBS (Trabecular Bone Score) je skor trabekularne kosti koji daje dodatne informacije o mikroarhitekturi trabekularne kosti. TBS se može odrediti korišćenjem posebnog softvera tokom mjerenja mineralne koštane gustine, prenosi Lepa i Srećna.

Primarna prevencija – sprečavanje razvoja osteoporoze

Sekundarna prevencija – rano otkrivanje osteoporoze

Tercijerna prevencija – sprečavanje posljedica osteoporoze (nastanak preloma)

Kod pacijenata sa osteoporozom i povećanim rizikom od preloma, bisfosfonati se preporučuju kao prva terapijska linija. Lijekovi sa anaboličkim efektom (stvaranje koštanog tkiva), poput denosumaba , teriparatida i abaloparatida , preporučuju se osobama sa visokim rizikom od preloma.

Kod žena u postmenopauzi sa visokim rizikom od fraktura, ako bisfosfonati i denosumab nisu odgovarajući, može se primijeniti terapija selektivnim modulatorima estrogenskih receptora. Rizik za prelome se određuje nakon svakog novog preloma, bez obzira kada se dogodio. Rizik od nastanka preloma može se povećati nakon prekida terapije – ističe prof. dr Tomašević Todorović.