Njega osoba sa demencijom jedan je od najzahtjevnijih oblika neformalne brige u svijetu, a najveći teret i dalje nose porodica i prijatelji. Globalno, oko 70-80 odsto negdje obavljaju upravo oni, a samo u Evropi neformalni negovatelji godišnje pruže sedam milijardi sati podrške, vrijedne više od 150 milijardi evra. Slična situacija je i u Srbiji, gdje je većina negovatelja iz bliskog porodičnog okruženja, najčešće supružnici, djeca, unuci ili snahe. Većinom su to žene, čak 79 odsto njih, a najveći broj je u uzrastu između 50 i 65 godina – navodi mr Nadežda Satarić.
Njega ovih osoba razlikuje se od drugih oblika pomoći jer je izuzetno intenzivna i dugotrajna, obično traje četiri do osam godina, ali često i duže od jedne decenije. Njegovatelji se suočavaju sa progresivnim kognitivnim opadanjem, promjenama ličnosti i ponašanja, kao i sa emocionalnim teretom činjenice da voljena osoba ponekad više ne prepoznaje najbliže. Kako se potrebe povećavaju, njegovatelji moraju stalno da uče nove veštine i prilagođavaju se, suočavajući se usput sa anticipatornom tugom.
– Istraživanja pokazuju da oni koji brinu o osobama sa demencijom imaju više nivoe stresa, depresije i zdravstvenih problema u odnosu na druge njegovatelje. Kod 40-75 odsto njih javljaju se klinički značajni nivoi anksioznosti ili depresije, što je znatno više od negovatelja osoba sa fizičkim terminalnim bolestima. Neprestana budnost, poremećaji sna i emocionalni teret pogoršavaju iscrpljenost, a socijalna izolacija dodatno komplikuje svakodnevni život – sugeriše Nadežda.
Poseban izazov predstavlja usklađivanje obaveza na poslu i kod kuće. Njegovatelji se često suočavaju sa nefleksibilnim radnim vremenom i nemogućnošću da dobiju bolovanje duže od pet dana godišnje. Nedostatak informacija o bolesti, dostupnim uslugama i pravima dodatno otežava situaciju, dok su finansijski troškovi značajni, od medikamenata i pomagala do prevoza, grejanja i zdravstvene njege, podseća magistar socijalne politike.
Kako prevazići probleme?
Da bi se izazovi ublažili, neophodna je jasna, tačna i pravovremena informacija o bolesti i dostupnim uslugama, kako bi njegovatelji mogli da planiraju aktivnosti i donose važne odluke. Edukacija o ishrani, higijeni, korišćenju pomagala, tehnikama njege i komunikacije jača njihove vještine i pomaže da očuvaju sopstveno zdravlje. Jednako važna je edukacija o prepoznavanju stresa i načinima suočavanja sa teškim emocijama.
– Grupe za podršku pružaju prostor za razmjenu iskustava, savjetovanje i emocionalnu pomoć, dok usluge predaha omogućavaju njegovatelju da se odmori, obavi sopstvene obaveze ili ode na liječenje. Dnevni centri pružaju sigurnost da osoba sa demencijom boravi nekoliko sati u okruženju sa strukturiranim aktivnostima, toplim obrokom i nadzorom – sugeriše Nadežda.
Iako su pomenute usluge već delimično dostupne u Srbiji, recimo u Beogradu i Subotici, i dalje su nedovoljno razvijene i ne pokrivaju sve gradove niti sve potrebe, prenosi Zdravlje.kurir.
– Neformalni njegovatelji moraju biti prepoznati kroz zakone koji bi im omogućili fleksibilno radno vrijeme, rad od kuće ili skraćeno radno vrijeme, kako bi mogli da brinu i o sebi i o drugima. Porodična podrška je ključna, bez nje mnoge obolele starije osobe ne bi mogle da ostanu u sopstvenom domu, među poznatim stvarima i ljudima. Uz adekvatnu pomoć porodice i sistema, mogu dostojanstveno da žive u svojoj sredini, umjesto da se povećava pritisak na već ograničene kapacitete ustanova za smještaj – poručuje dr Nadežda Satarić.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.