Djeca

DANAS JE DECA NEMAJU Ovu vještinu imaju samo djeca vaspitana 80-ih i 90-ih

Roditeljstvo nikada ne treba da bude savršeno i danas je vaspitanje djece mnogo drugačije od nekadašnjeg, a koliko je dobar za vaše dijete? Evo šta kaže psiholog.

djeca roditelji porodica
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Zbog sve veće anksioznosti kod djece, mnogi roditelji se boje da će sopstveni nemir prenijeti na njih. Upravo zato neki stručnjaci danas ističu da su djeca vaspitavana 80-ih i 90-ih češće razvijala mirno samopouzdanje i samosvijest koje današnjoj djeci često nedostaju.

Takav pristup podrazumijevao je više slobode, manje stalnog nadzora i više prilika da djeca uče na sopstvenim greškama. Stručnjaci upozoravaju da, uz genetiku, i stil roditeljstva ima velik uticaj na to da li će dijete postati anksiozno. Britanski dječji psihoanalitičar D. W. Winnicott još je 1953. skovao termin „dovoljno dobra majka“. Njegov koncept polazi od toga da roditelj ne mora biti savršen, nego da upravo ta nesavršenost može biti korisna za djetetov razvoj.

Umjesto da dijete štite od svake neprijatnosti, „dovoljno dobri“ roditelji dozvoljavaju mu da samo proživi to iskustvo i postepeno razvije otpornost. Takav pristup mogao bi pomoći mnogoj djeci da steknu mirnije i stabilnije samopouzdanje.

Pročitajte još

Važno je razlikovati pripremu od brige

Posljednjih godina raste interes za slobodnije vaspitanje. Taj pristup podrazumijeva da roditelji djetetu daju više prostora, pa čak i mogućnost da pogriješi ili se lakše povrijedi, kako bi naučilo da se nosi sa stresom i neuspjehom. Stručnjaci upozoravaju da djeca treba da pomjeraju granice i preuzimaju rizike, dok roditeljski strah često dovodi do pretjerane kontrole.

Studije su pokazale da roditelji čije su emocije dominantno utemeljene na strahu taj strah nesvjesno prenose na djecu, koja najviše uče posmatrajući upravo njih. Dakle, roditelji najprije treba da pomognu sebi i nauče da upravljaju sopstvenim mislima i brigama. Važno je razlikovati pripremu od brige: priprema znači naučiti dijete korisnim i zaštitnim navikama, dok stalna zabrinutost samo prenosi strah.

Stručnjaci savjetuju i promjenu ličnog narativa, odnosno da se umjesto najgorih scenarija roditelji usmjere na smirenije i realnije ishode. Ne samo da je u redu griješiti kao roditelj nego je, prema ovom pristupu, to često i zdravije za dijete jer mu pomaže da postane samostalnije, piše B92.