(VIDEO, FOTO) "Ne gubite vrijeme" Ovo je adresa za pacijente koji GODINAMA OBILAZE LJEKARE, a još nemaju ni dijagnoze ni lijeka

Tako izgleda put mnogih pacijenata koji godinama pokušavaju da saznaju zbog čega imaju nesvjestice, vrtoglavice, hronični umor, lupanje srca ili druge tegobe koje im ozbiljno narušavaju kvalitet života.

Nalazi su često uredni, pregledi završeni, a odgovor uvijek isti – “nije vam ništa” ili “sve je u granicama normale”.

Tek kada dođu u Neurokardiološku laboratoriju Instituta za kardiovaskularne bolesti “Dedinje”, mnogi prvi put dobiju objašnjenje svojih simptoma.

Profesor dr Branislav Milovanović, načelnik ove laboratorije, kaže za Blic da je najveći problem savremene medicine to što se čovjek prečesto posmatra kroz jedan organ, a ne kao cjelina.

– Medicina je danas izrazito subspecijalizovana. Svako je vrhunski stručnjak za svoju oblast, ali rijetko ko povezuje simptome koji pripadaju različitim organima. Kardiolog se bavi srcem, neurolog mozgom, gastroenterolog probavnim sistemom… Međutim, organizam funkcioniše kao jedinstven sistem i upravo zbog toga mnogi pacijenti godinama lutaju od ljekara do ljekara, a da niko ne pronađe pravi uzrok njihovih problema – kaže za Blic profesor Milovanović.

Objašnjava da upravo tu počinje uloga neurokardiologije.

– Mi ne liječimo jedan organ, nego tražimo uzrok bolesti. Posmatramo čovjeka kao cjelinu i analiziramo autonomni nervni sistem, koji upravlja radom gotovo svih organa. Kada je taj sistem poremećen, mogu se javiti najrazličitiji simptomi koji, na prvi pogled, nemaju nikakve veze jedni s drugima – objašnjava prof. Milovanović.

Najčešći pacijenti koji dolaze u ovu laboratoriju upravo su oni kojima niko nije uspio da postavi dijagnozu.

– Kada vidim pacijenta sa ogromnom fasciklom nalaza, već znam o čemu se radi. To su ljudi koji su godinama obilazili ljekare, uradili desetine pregleda, ali i dalje ne znaju šta im je. U šali kažem da smo mi “Šerlok Holms medicine”. Bavimo se upravo onim “sivim zonama” između različitih medicinskih disciplina, gdje često leži odgovor na njihove probleme – kaže prof. Milovanović.

Posebno ističe pacijente sa postkovid sindromom, sindromom hroničnog umora i čestim krizama svijesti.

– Imamo veliki broj mladih ljudi koji nakon virusne infekcije mjesecima, pa i godinama, osjećaju iscrpljenost, vrtoglavice, lupanje srca ili ne mogu normalno da funkcionišu. Obiđu brojne specijaliste, a svi nalazi budu uredni. Na kraju im se često kaže da je problem psihičke prirode ili da su pod stresom. Međutim, mnogi od njih imaju poremećaj autonomnog nervnog sistema, koji se može dijagnostikovati – tvrdi prof. Milovanović.

Upozorava da se kod mladih ljudi ne smije olako zaključiti da su psihijatrijski pacijenti.

– Iza anksioznosti, paničnih napada ili hroničnog umora često postoji organski uzrok. Ako se on ne prepozna na vrijeme, pacijent može godinama biti liječen pogrešno – ističe prof. Milovanović.

Prema njegovim riječima, dijagnostika u Neurokardiološkoj laboratoriji zasniva se na analizi signala koje organizam šalje.

– Koristimo posebne testove kojima pratimo kako organizam reaguje na različite stresne situacije. Analiziramo rad srca, krvni pritisak i druge parametre, a sve obrađuju sofisticirani softveri koje smo razvili. Na osnovu toga, možemo mnogo preciznije utvrditi uzrok tegoba nego klasičnim pregledima – kaže prof. Milovanović.

Milovanović ističe da je neurokardiologija visokosofisticirana oblast medicine koja se ne izučava na medicinskim fakultetima i ne postoji kao zvanična subspecijalizacija.

– U svijetu postoji svega nekoliko centara koji se bave ovom problematikom. Danas u našoj bazi imamo više od 3.500 pacijenata, što nam omogućava da neprestano unapređujemo dijagnostiku i liječenje. Zahvaljujući spoju medicine, matematike, fizike i savremenih tehnologija možemo da otkrijemo poremećaje koje klasična dijagnostika često ne prepoznaje – ističe prof. Milovanović.

Dodaje da je cilj liječenja pronaći najbolju terapiju za svakog pacijenta.

– Razvijamo visoko personalizovan pristup u kojem terapiju određujemo prema karakteristikama autonomnog nervnog sistema. Ne postoji lijek koji jednako djeluje kod svih ljudi. Dva pacijenta mogu imati istu dijagnozu, ali potpuno različit poremećaj i zato zahtijevaju različito liječenje. Osim klasičnih lijekova, koristimo vitamine, minerale, aminokiseline, fizičku aktivnost i druge metode, koje mogu doprinijeti oporavku. To nije alternativna medicina, već integrativni, naučno zasnovan pristup – objašnjava prof. Milovanović.

Posebno naglašava da je vrijeme ključni faktor.

– Što se prije postavi dijagnoza i započne liječenje, veće su šanse za oporavak. Kod najtežih oblika bolesti, uspijevamo da od 60 do 80 odsto pacijenata vratimo u funkcionalno stanje i omogućimo im normalan život – ističe prof. Milovanović.

Poručuje da pacijenti moraju imati povjerenje u ljekara, ali i da ljekari treba da budu svjesni granica svog znanja.

– Ako ne poznajete ovu oblast, pacijenta treba uputiti onome ko se njome bavi. Najveći problem nastaje kada se čovjeku kaže da mu nije ništa, a on nastavi da živi sa ozbiljnim tegobama i izgubi dragocjeno vrijeme za liječenje. Zato je edukacija ljekara jednako važna, kao i razvoj novih metoda dijagnostike – zaključuje profesor Milovanović.