Pedofilija je kao pojam dijagnostifikovana od strane medicine, kao duševni poremećaj i ne znaju se tačni razlozi nastanka ovog poremećaja. Pedofil je odrasla osoba koja poseduje polne nastranosti seksualne nagone, prema djetetu pretpubertetskog uzrasta.
Uglavnom su pedofili neupadljive, mirne, povučene osobe – nesigurni ljudi, koji svoju sigurnost dobijaju upravo u odnosu sa djetetom. Za veliki broj razotkrivenih pedofila ni najbliže okruženje, kao ni prijatelji i poznanici, nikada ne bi to ni pretpostavili, a kamo li rekli da je on pedofil. Postoje slučajevi kada porodica, poznanici ili partner pedofila, čak ni poslije policijske istrage, negiraju da je on zaista pedofil.
Na žalost, društvene mreže, na kojima su danas svi, upravo idu na ruku pedofilima. Tu im je omogućeno “razrešenih ruku” da stupe u kontakt sa djecom– onako iz sjenke, polako, osvajajući njihovo povjerenje, koristeći upravo dječiju radoznalost, polako “pletu paukovu mrežu” .
Prema saznanjima Exploziv-a, postoji neprofitna organizacija “Borba protiv pedofilije” koji u cilju spriječavanja pedofilije na društvenim mrežama rade u dosluhu sa policijom. Rade na taj način što kreiraju lažne profile djevojčica i dječaka. Profil se pravi tako da je običan – ne provokativan, već- kao profil bilo kog prosječnih dječaka ili djevojčice. Kada se kreira profil – čeka se. Poražavajući podatak jeste da se na takav jedan lažni profil javi godišnje oko 450 potencijalnih pedofila, predatora ili hebefila.
Kako pedofil “vrbuje” dijete?
Pedofil veoma sistematično proučava “svoj plijen”, ne žuri. U želji za osvajanjem lažno se poistovećuje se sa djetetom, njegovim osobinama, da bi što više zadobio njegovo povjerenje, izmišlja ista interesovanja, ponaša se zaštitnički prema djetetu, čak tobož i od njegovih roditelja. Pedofil ne smatra da čini ništa ružno, trudeći se da “osvoji” djete, a djetetovu spontanost i nezrelost doživljavaju kao signal zavođenja i dopuštanja od strane djeteta.
Što komunikacija ide dalje, djete otkriva više podataka iz svog života i postaje sve lakši plijen za manipulaciju. Kako taj odnos napreduje, dijete ima osjećaj krivice da je ono iniciralo i pristalo na nešto – što nije od starta odbacilo čitav odnos, a dijete i nije moglo da odbaci jer je kontakt upravo i bio postepen. Dijete se uplelo, jer je dalo neke informacije o sebi, svom okruženju, svjesno je toga da to nje primjereno, ali više na zna kako da se izvuče iz svega. Zbog toga djeca godinama ćute.
Da li postoji mogućnost zaštite djeteta?
Ako je dijete meta inteligentnog predatora on će učiniti sve da dijete postane njegov plijen.
Mi kao roditelji moramo edukovati dijete i objasniti sve. Ne stupati u kontakt sa nepoznatim osobama, ma koliko one izgledane “mile” i bile prijateljski nastrojene. Ne otuđivati se od djece, da bi imala potrebu za traženje nekog “virtuelnog” – nepoznatog poznanika. Što ranije razgovaramo sa djetetom i naučimo dijete da biti pristojan, ne znači da se ne smije nekome reći “NE”!!!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.