KAKO PREVAZIĆI PROBLEM 6 stvari zbog kojih djeca brinu, a roditelji ni ne slute

Očajnički žele da pomognu, ali često ne znaju kako. Prvi korak jeste razumjeti šta su zapravo te brige koje muče dijete.

Dvije dječje i porodične terapeutkinje, Ešli Grejber i Marija Evans, koje su radile sa više od 1.000 mališana za CNBC su otkrile šest najčešćih stvari zbog kojih se djeca brinu, a mnogi roditelji to i ne primjećuju.

1. Prihvatanje od strane vršnjaka

Kako djeca rastu i počinju polako da otkrivaju ko su u stvari, sve više im je stalo do toga šta njihovi vršnjaci misle o njima. Žele da se uklope i budu prihvaćeni.

Međutim kada se djeca razlikuju od svojih vršnjaka – bilo po izgledu, interesovanjima, kulturološkoj pozadini, rasi ili nekom drugom aspektu identiteta – mogu početi da brinu, ali i postati meta zadirkivanja i vršnjačkog nasilja.

2. Društvene mreže

Društvene mreže dodatno pojačavaju strepnje vezane za odnose sa drugarima i negativno utiču na samopouzdanje dece. Deca često porede svoj život sa “najboljim momentima” koje vide na profilima prijatelja ili potpuno nepoznatih osoba.

Korišćenje društvenih mreža bez nadzora dodatno povećava anksioznost. Gledajući tuđe objave, djeca mogu da se osjete loše zbog svog života, što im stvara dodatan stres.

3. Velike životne promjene

Selidba u novi dom ili prelazak u novu školu može biti i uzbudljivo, ali i zastrašujuće iskustvo za djecu. Čak i kada je promjena pozitivna, dijete može da ima osjećaj da nešto gubi prije nego što uvidi prednosti.

Na primjer, prije nego što se obraduje dolasku nove bebe, dijete može da osjeti tugu jer više nije jedino. Neke promjene su jednostavno teške, poput toga da jedan roditelj napusti kuću ili da blizak prijatelj promijeni školu.

4. Prenatrpan raspored

U porodicama u kojima su školske obaveze i vannastavne aktivnosti prioritet od jutra do večeri nema mnogo prostora za odmor i igru. Kada djeca nemaju dovoljno slobodnog vremena da se opuste i obnove energiju, povećava se rizik od hroničnog stresa.

Savjet: Obezbijedite djetetu dovoljno vremena za slobodnu igru. Kroz igru djeca uče, obrađuju emocije i bolje razumiju svijet oko sebe.

5. Nedosljednost

Stvari ne moraju uvijek biti iste, ali česte i neočekivane promjene u dnevnoj rutini mogu da izazovu nervozu. Ako roditelj stalno kasni ili obećava da će doći, pa se ne pojavi, dijete može da razvije osjećaj nesigurnosti.

Takođe, ako dijete od različitih odraslih osoba dobija oprečne poruke ili ako se pravila i očekivanja često mijenjaju, može se pojaviti osjećaj nelagodnosti i zbunjenosti.

6. Trauma

Trauma može biti razlog da se dijete uplaši, povrijedi i uznemiri. Teško mu je da se umiri jer trauma aktivira tjelesni stresni odgovor. Dijete postaje pretjerano budno i stalno zabrinuto za svoju bezbjednost.

Događaji koji mogu da naruše osjećaj sigurnosti kod djeteta su, između ostalog, i ujed psa, saobraćajna nesreća ili njihovo prisustvo nekoj povrijedi i to može da ima dubok uticaj. Kasnije nešto što ih podsjeća na taj događaj može ponovo da izazove strah.

Kako da pomognete djetetu

Postoji mnogo praktičnih strategija koje mogu pomoći detetu da se nosi sa intenzivnim emocijama. Ključ je da se te vještine uče pre nego što se stresne situacije dogode – u trenucima mira i sigurnosti.

Imenujte emocije

Naučite dijete da prepozna i imenuje ono što osjeća. Objasnite mu da brige vole da se skrivaju u tišini i rastu, i da će se osjećati bolje ako ih podijeli sa vama, prijateljem ili bratom/sestrom.

Pomaže čak i kada to kažu samo za sebe: “Toliko sam anksiozan zbog toga šta učitelj misli o meni”.

Uvedite naviku da pred spavanje zajedno udahnete duboko tri puta. Neka dijete stavi ruku na stomak i osjeti kako se puni “kao balon”. Pratite prstima svaki udah i izdah: uzdignite se na prstima pri udahu, spustite pri izdahu – i ponovite.

Učite afirmacije

Podijelite sa djetetom ohrabrujuće misli za teške trenutke. Ohrabrite ih da sebi ponove: “Lakše je drugi put” ili “Ja to mogu” – posebno pred izazovne situacije.

Naučite ih da kažu:

“Samo sada se ovako osjećam – i najgori osjećaji će proći” ili

“Samo zato što nešto zamišljam ne znači da će se to stvarno desiti”.

Uvedite “prozor za brigu”

Ako vaše dijete osjeća stalnu napetost ili ga iznenada preplave emocije, pokušajte da izvedete 15-minutni “prozor za brigu” za kasnije tokom dana.

Možete reći:

“Znam da se sada brineš. Imam ideju – kada dođeš kući, namjestiću tajmer i možeš tada razmišljati o svemu, vikati u jastuk ili pričati sa mnom dok vrijeme ne istekne”, piše B92.