Iako su pravila jasno postavljena da korisnici moraju imati najmanje 13 godina – realnost je drugačija. Sve češće se dešava da djeca od 9 ili 10 godina već imaju svoje naloge, često uz saglasnost roditelja. Međutim, postavlja se pitanje: da li su zaista spremna? Kada je dijete emocionalno i psihološki zrelo da zakorači u digitalni svet? Na ova i druga važna pitanja odgovorila je Ljiljana Filipović, porodični psihoterapeut.
Do 12. godine ne razlikuju virtuelno od stvarnog
Djeca prije 12. godine uglavnom nemaju dovoljno razvijene emocionalne i kognitivne kapacitete da bi razumjela sve aspekte društvenih mreža, od nerealnih prikaza stvarnosti, preko negativnih komentara, do opasnosti od nepoznatih kontakata. U tom uzrastu teško razlikuju virtuelno od stvarnog, što ih čini posebno ranjivim, kaže Ljiljana Filipović, porodični psihoterapeut.
Period između 12 i 14 godina donosi porast interesa za digitalni identitet i socijalnu prihvaćenost, ali i dalje zahteva intenzivnu roditeljsku podršku i jasna pravila. Najbezbjedniji trenutak za samostalnije korišćenje mreža je nakon 15. godine, kada adolescenti razvijaju sposobnost kritičkog mišljenja i samokontrole, prenosi e.mame.rs.
Praktična preporuka:
Minimalan uzrast za otvaranje profila – 13 godina, u skladu s pravilima većine mreža.
Optimalno za samostalnije korišćenje – 15+ godina.
Pre toga, ključno je da dijete nauči osnove digitalne bezbednosti, razume nerealne standarde na mrežama i da postoje dogovorena pravila korišćenja.
Koji psihološki faktori treba da budu ispunjeni prije otvaranja naloga?
Prije nego što dijete dobije pristup društvenim mrežama, trebalo bi da posjeduje sledeće osobine:
Kritička svijest – sposobnost razlikovanja stvarnog i virtuelnog.
Stabilna slika o sebi – da ne zavisi od broja lajkova i komentara.
Samokontrola i emocionalna regulacija – da zna kada da se zaustavi i kako da reaguje na negativne komentare.
Razumijevanje privatnosti – šta sme, a šta ne sme da deli.
Odgovornost u objavljivanju sadržaja – svaka objava ima dugoročne posljedice.
Vještine komunikacije – nenasilna i jasna online komunikacija.
Otvoren odnos sa roditeljima – dijete mora znati da uvek može da se obrati za pomoć.
Koji su psihološki rizici korišćenja društvenih mreža kod djece?
Društvene mreže donose niz potencijalnih opasnosti za djecu i adolescente:
Poremećena slika o sebi – uslijed stalnog poređenja sa idealizovanim prikazima drugih.
Zavisnost od potvrde – lajkovanje postaje izvor samopouzdanja.
Digitalno nasilje – uvrede, isključivanje, pretnje.
Digitalna zavisnost – gubitak kontrole nad vremenom, zanemarivanje obaveza.
Izloženost neprimerenom sadržaju – uključujući sek*ualne ili nasilne teme.
Anksioznost – strah da propuštaju nešto (tzv. FOMO efekat).
Nepoznata lica s lošim namjerama – kontakti s potencijalno opasnim osobama.
Loš razvoj socijalnih vještina – virtuelna komunikacija zamenjuje stvarnu, navodi Ljiljana Filipović.
Treba li roditelji da imaju pristup profilima djece?
– Ukoliko dijete insistira na otvaranju naloga na nekoj društvenoj mreži, iako nije spremno za to, roditelj treba da ostane dosledan u odluci, ali da detetu objasni zašto procenjuje da još nije vreme. Bitno je pokazati razumevanje za detetovu želju, ali istovremeno zaštititi njegovo mentalno zdravlje. Zato treba kontrolisati šta dijete radi na društvenim mrežama, s kim je u kontaktu, šta objavljuje – kaže psihoterapeut.
Do 13. godine – roditeljski nadzor mora biti potpun. Roditelji treba da znaju lozinke i imaju uvid u sve aktivnosti.
13–15 godina – moguć je deljeni pristup, ali uz razgovore i dogovor o granicama.
15–17 godina – roditelji ne ulaze u naloge bez razloga, ali ostaju dostupni kao podrška.
18+ godina – dete je punoljetno, roditelji više nemaju pravo na kontrolu, ali mogu zadržati savetodavnu ulogu.
Sastavite i potpišite porodični digitalni dogovor
Ljiljana Filipović savjetuje da se roditelj i dijete dogovore kako odgovorno koristiti društvene mreže i da sklope i oboje potpišu porodični digitalni dogovor koji će sadržati sledeće stavke:
Bezbjednost prije svega
Ne objavljujem lične podatke (adresu, broj telefona, ime škole).
Ne prihvatam zahtjeve za prijateljstvo od nepoznatih osoba.
Ako dobijem poruku koja mi je neprijatna, odmah kažem roditelju.
Odgovorno korišćenje
Poštujem druge u komunikaciji (ne vređam, ne širim ružne komentare).
Razmišljam prije nego što nešto objavim – jer ono što stavim na mrežu ostaje zauvek.
Ne provodim vreme na mrežama prije spavanja i tokom školskih obaveza.
Privatnost
Koristim privatne postavke profila.
Dogovor je da roditelj ima pravo da povremeno provjeri nalog do _____ godina starosti.
Poštujem i tuđu privatnost – ne objavljujem slike prijatelja bez njihove dozvole.
Otvorena komunikacija
Ako se suočim sa nasiljem, pritiskom ili sadržajem koji ne razumijem, uvijek se obraćam roditelju.
Roditelj se obavezuje da me sasluša bez osude i da mi pomogne da rešimo problem.
Dijete i jedan roditelj potpisuju zajedno kao znak povjerenja i dogovora.
Društvene mreže mogu biti korisne i zabavne, ali samo ako se koriste sa razumevanjem i odgovornošću. Ključ je u postepenom uvodu, stalnoj komunikaciji i porodičnom dogovoru koji pruža i podršku i granice. Kako zaključuje porodični psihoterapeut Ljiljana Filipović: “Djeca ne traže savršenstvo, traže sigurnost. Roditelj koji ume da postavi granicu, ali i da sasluša, dijete će doživjeti kao saveznika u digitalnom svijetu.”
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.