Što manje vremena imamo, to bolje živimo: Otkriće koje mijenja pogled na starenje

Međutim, jedna od najpoznatijih svjetskih psihološkinja tvrdi da upravo u tome leži velika prednost starenja.

Laura Karstensen, profesorka psihologije sa Univerziteta Stanford, godinama proučava kako se mijenjaju naše želje, prioriteti i odnosi sa drugima kako starimo.

Njena istraživanja pokazala su nešto što mnoge iznenađuje: kako postajemo svjesniji da vrijeme nije beskonačno, sve više ga ulažemo u ljude i stvari koje nam zaista znače.

Kada shvatimo da nemamo svo vrijeme ovog svijeta, mnogo jasnije vidimo svoje prioritete. Manje pažnje posvećujemo nevažnim stvarima – objasnila je Karstensen.

Nije riječ o odustajanju, već o izboru

Na prvi pogled može djelovati da stariji ljudi imaju manji društveni krug jer su izgubili kontakte ili se povukli iz života. Međutim, istraživanja pokazuju da je situacija često potpuno drugačija.

Kako godine prolaze, ljudi postaju selektivniji. Manje energije ulažu u površne odnose, a više u porodicu, prijatelje i osobe koje im zaista donose osjećaj bliskosti.

Drugim riječima, ne radi se o tome da imaju manje ljudi oko sebe, već da pažljivije biraju kome će pokloniti svoje vrijeme.

Fokus se pomjera ka onome što donosi zadovoljstvo

Karstensen smatra da sa godinama sve više težimo emocionalnom ispunjenju, a sve manje jurimo informacije, potvrde i spoljašnja priznanja.

Dok mlađi ljudi često žele da upoznaju što više ljudi, steknu nova iskustva i istraže različite mogućnosti, stariji češće biraju ono što im donosi mir, stabilnost i osjećaj smisla.

Istraživanja su pokazala i zanimljiv detalj. Stariji ispitanici mnogo češće pamte pozitivne nego negativne događaje, fotografije ili iskustva. Njihova pažnja prirodno se usmjerava ka onome što im donosi prijatna osjećanja.

Nisu godine presudne

Možda najzanimljiviji zaključak jeste da promjenu ne izazivaju same godine.

Prema ovoj teoriji, mnogo važnije je kako doživljavamo vrijeme koje imamo pred sobom. Kada vjerujemo da je budućnost duga i otvorena, više razmišljamo o planovima, učenju i novim iskustvima.

Kada postanemo svjesniji da je vrijeme ograničeno, prioriteti se mijenjaju. Tada više pažnje poklanjamo odnosima, uspomenama i stvarima koje imaju emocionalnu vrijednost.

Zbog toga se slična promjena može dogoditi i kod mlađih ljudi nakon velikih životnih događaja, bolesti, gubitaka ili perioda koji ih podsjete koliko je vrijeme dragocjeno.

Paradoks starenja

Iako bi mnogi očekivali da emocionalno blagostanje opada sa godinama, brojna istraživanja pokazuju suprotno.

Mnogi ljudi prijavljuju veće zadovoljstvo životom, više unutrašnjeg mira i manje svakodnevnog stresa nego što su imali u mladosti.

Objašnjenje je jednostavno. Kako starimo, sve manje vremena trošimo na ono što nas iscrpljuje, a sve više na ono što nas ispunjava.

Posmatrano iz tog ugla, starenje ne mora da bude priča o gubitku. Za mnoge ljude ono postaje period u kojem konačno prestaju da jure nebitne stvari i počinju da ulažu energiju tamo gdje ona zaista vrijedi, piše Ona.rs.