Prva dijagnoza je bila psihoza i raznorazne tablete. Bude dobro jedno vrijeme i počne raditi, ali to je najduže mjesec dana. Nema koncentracije, zaboravlja. Trenutno živi sa momkom i često je agresivna i ljuta. Ne da sa sobom pričati. Nervozna je… Ja znam da je ovisna, a puno doktora je reklo da to i nije ovisnost, nego da već ima psihičke probleme. Slabo spava. Imala je i poremećaj prolaktina, toliko je bio visok od nekih tableta, pa su joj promijenili terapiju. Ona stalno prekida i počinje piti tablete, tako da me interesuje da li bi bilo bolje da prekine skroz sa tabletama, jer vidim u poslednje vrijeme da više konzumira psihoaktivne supstance. Bila je i u jednoj komuni kratko, u drugoj 6 mjeseci, ali odustane. Strah me samo tih tableta, šta Vi mislite?
Jednostavno je izgubljena. Od cure koja je završila jednu godinu fakulteta psihologije, odjednom završava u bolnici zbog psihoze, kad mi kao roditelji saznajemo da je bila pod uticajem neke droge. I, evo, 6 godina traje ta borba za njeno zdravlje.
Odgovor:
Poštovana gospođo Merso,
Razumijem koliko je teško biti roditelj u ovakvoj situaciji. Svaka Vaša rečenica govori koliko Vam je stalo da joj pomognete i koliko dugo traje ta borba.
Kod Vaše kćerke se prepliću dva ozbiljna problema – psihijatrijska bolest i upotreba psihoaktivnih supstanci. Nauka je pokazala da mladi koji koriste kanabis i slične supstance imaju znatno veći rizik od razvoja psihoze, depresije ili anksioznih poremećaja. Velika evropska studija iz 2020. godine (European Monitoring Centre for Drugs and Drug Addiction) pokazala je da redovna upotreba kanabisa povećava rizik od psihoze i do četiri puta, posebno kod osoba koje već imaju genetsku ili psihološku ranjivost.
Što se tiče lijekova, njihova uloga nije da „guše“ pacijenta, nego da stabilizuju raspoloženje, smanje impulsivnost i poboljšaju san i koncentraciju. Problem, kako ste opisali, jeste što Vaša kćerka često prekida terapiju. Kada se lijekovi uzimaju neredovno, oni ne mogu da pokažu puni efekat, a istovremeno se povećava rizik od pogoršanja i ponovne hospitalizacije. Prekid terapije „na svoju ruku“ nikako ne preporučujem, jer može dovesti do još većih problema nego sama bolest.
Važno je naglasiti i da se zavisnost ne može liječiti samo lijekovima. Najbolji rezultati se postižu kombinacijom: stabilne i redovne farmakoterapije,psihoterapije, posebno dialektičko-bihevioralne (DBT) i kognitivno-bihevioralne terapije,programa odvikavanja i podrške, poput zajednica ili grupa za mlade koji prolaze kroz slično iskustvo,aktivnog uključivanja porodice u tretman.
Vaša kćerka je već probala komune, što je hrabar korak, iako nije izdržala do kraja. To samo govori da joj je i dalje potrebna podrška i da se ne smije odustati. Naučni podaci pokazuju da kod zavisnosti često treba više pokušaja liječenja prije nego što osoba pronađe stabilnost.
Savjetujem Vam da nastavite da budete uz nju, ali i da Vi potražite podršku kroz savjetovališta za roditelje ili grupe za članove porodica osoba koje se bore sa zavisnošću. To može Vama dati snagu da izdržite i budete oslonac.
Vaša kćerka ne treba da prekine terapiju, već da pronađe stručni tim koji će pratiti i bolesti i zavisnost zajedno. To je put koji nudi najviše šanse za oporavak.
S poštovanjem,
Mr sci dr med Aleksandar Pejić
specijalista psihijatrije.
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.