U ovome griješite: Pritisak mjerite na ovaj način za najpouzdanije rezultate

On ne boli, ne daje uvijek jasne simptome, ali je najčešći uzrok prerane smrti širom svijeta i direktno je povezan sa srčanim oboljenjima, moždanim udarom i infarktom. Upravo zato, način na koji se krvni pritisak mjeri od presudne je važnosti.

Do sada se vjerovalo da je standardna auskultatorna metoda, kada se pomoću manžetne i stetoskopa meri pritisak na nadlaktici, sasvim pouzdana. Međutim, istraživanje naučnika sa Univerziteta u Kembridžu pokazalo je da ovaj postupak ima ozbiljne nedostatke i da zbog njih može ostati neotkriveno i do 30% slučajeva sistolne hipertenzije, piše SciTech Daily.

Svi smo navikli na rutinski postupak: manžetna se postavlja oko nadlaktice, naduvava i zaustavlja protok krvi ka podlaktici. Zatim ljekar stetoskopom osluškuje zvuke koji nastaju dok se pritisak u manžetni postepeno smanjuje, bilježeći vrijednosti sistolnog i dijastolnog pritiska. Te vrijednosti, poznate kao „gornji“ i „donji“ pritisak, ključne su za postavljanje dijagnoze i određivanje terapije.

Problem je, međutim, u tome što ova metoda ne mjeri pritisak direktno u arteriji, već posredno, preko fizičkih signala koji nastaju kada se krvni sud zatvara i otvara pod uticajem spoljnog pritiska manžetne. Tu nastaje prostor za grešku. Dosadašnja saznanja pokazala su da metoda često precjenjuje dijastolni pritisak, ali je prava zagonetka bila zašto se sistolni pritisak gotovo uvijek potcjenjuje.

Tim sa Kembridža odlučio je da problemu priđe drugačije – kroz fiziku. Oni su razvili specijalni eksperimentalni model koji je verno oponašao ponašanje arterija tokom mjerenja. Umjesto gumenih cijevi koje su koristili raniji eksperimenti, napravili su sistem cevi koje se potpuno zatvaraju kada se pritisnu, baš kao što to čini ljudska arterija pod pritiskom manžetne.

Ključna razlika bila je u ispitivanju tzv. nizvodnog pritiska – pritiska u dijelu ruke ispod mjesta gdje je postavljena manžetna. Kada se protok krvi presječe, taj pritisak pada na izuzetno niske vrijednosti. Naučnici su otkrili da upravo ova situacija dovodi do toga da arterija ostaje zatvorena duže nego što bi trebalo, što odlaže trenutak kada se ona ponovo otvara. Rezultat je da se sistolni pritisak očitava nižim nego što zaista jeste.

Drugim riječima, sam fizički mehanizam – odloženo otvaranje arterije zbog niskog pritiska nizvodno – uzrok je sistematskog umanjivanja vrednosti. Ovo saznanje do sada nije bilo uvršteno u dijagnostičke protokole, i upravo zbog toga se značajan broj pacijenata pogrešno klasifikuje kao osoba sa normalnim pritiskom, iako zapravo boluje od hipertenzije.

Najzanimljiviji deo istraživanja jeste činjenica da za rješavanje ovog problema možda nisu potrebni novi uređaji, već samo drugačiji postupak mjerenja. Naučnici su pokazali da bi jednostavno podizanje ruke prije mjerenja moglo da stvori predvidljiv nizvodni pritisak i time predvidljivo umanjivanje. Kada bi se to uvažilo, greška bi mogla da se kompenzuje i vrijednosti bi bile bliže stvarnim.

– Možda nije potrebno da mijenjamo uređaje koje svi već koristimo, dovoljno je da promijenimo način na koji mjerenje sprovodimo – naglašava profesor Anurag Agarval sa Univerziteta u Kembridžu.

Time bi se, bez velikih troškova, postigla veća preciznost i smanjio rizik da hipertenzija ostane neotkrivena.

Iako je rješenje naizgled jednostavno, put do njegove primjene u praksi vodi kroz klinička ispitivanja. Naučnici sada rade na obezbeđivanju sredstava i partnera kako bi testirali svoja otkrića na pacijentima i proverili efikasnost metode u različitim populacijama. Dugoročno, nove sprave za mjerenje krvnog pritiska mogle bi da uzimaju u obzir dodatne parametre, poput godina, indeksa tjelesne mase ili karakteristika tkiva, kako bi očitavanja bila još preciznija.

Otkriće da je fizika odgovorna za jedan od najvažnijih medicinskih problema pokazuje koliko interdisciplinarni pristup može promijeniti praksu. Ako se ova saznanja potvrde i uvedu u svakodnevnu dijagnostiku, milioni ljudi širom sveta mogli bi da dobiju tačniju dijagnozu i pravovremenu terapiju – što u slučaju hipertenzije doslovno znači razliku između zdravlja i bolesti, pa čak i između života i smrti, prenosi Telegraf.