Međutim, ne treba odmah da trče kod doktora, jer bolovi u stomaku, često, prolaze sami od sebe. S druge strane, određeni simptomi jasan su znak da ne treba gubiti vrijeme, nego potražiti stručnu pomoć…
Dr Aleksandar Brković, načelnik Klinike za dječju hirurgiju UKC Srpske, objašnjava da, ako se ne radi o jakom bolu, roditelji treba jedno vrijeme da prate dijete.
– Na osnovu intuicije koju imaju i znanja kako se njihovo dijete ponaša u nekim redovnim okolnostima, treba da procijene kad se javiti doktoru. U svakom slučaju, potrebno je da jedno vrijeme isprate dijete, ako se ne radi o akutnom, intenzivnom bolu, nego bolu koji nastaje i ima neku svoju dinamiku. Takvo stanje se prati kroz nekoliko sati, jer takvi bolovi, često, mogu da prođu sami od sebe. Naravno, u slučajevima kada taj bol intenzivnije traje, mijenja opšte stanje djeteta, mijenja mu raspoloženje, gdje vidite da dijete više nije aktivno kao prije, nego se primirilo, leži, odbija hranu i piće, stanje se komplikuje temperaturom i, eventualno, javljaju se neke pridružene tegobe, tada bi trebalo dijete odvesti porodičnom ljekaru ili pedijatru u primarni nivo zdravstvene zaštite – kaže dr Brković.
Kako odrediti koji je bol hirurškog porijekla?
Ovo pitanje je vrlo složeno, zato što je, praktično, problematika hirurškog bola u stomaku jedno vrlo široko polje. Kao prvo, svako dijete kod kojeg se javi određena problematika u smislu bola u stomaku, u pratnji roditelja ili staratelja treba da se referiše u primarni nivo zdravstvene zaštite. Onda kolege pedijatri i ljekari porodične medicine, na osnovu iskustva i znanja, prave trijažu i, po potrebi, dijete šalju hirurgu. Nekad, na prvu nije jednostavno odrediti o čemu se radi, pa mi postavljamo tu neku inicijalnu diferencijalnu dijagnozu. Poučeni iskustvom, određenim simptomima, znacima koji se javljaju za određeno doba, u zavisnosti od samog uzrasta pacijenta, njegove verbalizacije, spoja sa dodatnom dijagnostikom, donosi se definitivna odluka. Ponekad su stanja jednostavna, a nekad poprilično šarenolika, prepliću se jedno sa drugim, i nije tako jednostavno donijeti pravu dijagnozu. Kažem, pristup je multidisciplinaran i, uglavnom, vodi ka pozitivnom rezultatu.
U domenu hirurgije, koje vrste bola postoje?
Imate hronični i akutni bol. Hronični bol je nešto što traje duže vremena, duže od dvije nedjelje. Nekad i duže… To je bol koji nije intenzivan, ima neke periode kada se pojavi, traje određeno vrijeme, pa prestane… To su oni nespecifični bolovi u stomaku, koji mogu da budu vezani za bilo koji od organa ili, generalno, organski sistem samog stomaka. S druge strane, akutni bol nastaje iznenada, iz punog zdravlja. Ima svoj intenzitet i može da pokazuje određene kaskade. U početku nije stalan, ali kasnije poprima drugačije karakteristike i po intenzitetu, i po lokalitetu. To je bol koji nastaje iz punog zdravlja i kojem nije prethodilo ništa konkretno, ako izuzmemo traumu kao porijeklo bola.
Kakav je put od pedijatra do hirurga?
Kad roditelji odvedu dijete doktoru porodične medicine ili pedijatru, prvi korak je uzimanje anamneze ili heteroanamneze. U ovom slučaju, anamneza je od samog pacijenta, ali zavisi koliko je on verbalan. Ako nije, onda se od roditelja uzimaju podaci, a to je heteroanamneza – kada i kako su počeli simptomi, kako su se odvijali kroz neko vrijeme. Nakon toga, doktori u primarnom nivou zdravstvene zaštite donose odluku da li je pacijent za tercijarni nivo zdravstvene zaštite i da li ide na pedijatrijsku ili dječiju hiruršku kliniku. Dakle, dijete je potrebno ispratiti neko vrijeme, jer i nama u donošenju odluke dosta pomaže ta neka hronologija. Naime, ako nam pacijent dođe vrlo rano, a ta klinička slika još se nije dovoljno formirala i razvila, trebaće nam neko vrijeme da napravimo adekvatnu procjenu.
Koliki je u hirurgiji izazov uspostavljanje dijagnoze kod beba, s obzirom na to da one nisu verbalne?
To je jedan veliki izazov, najpre za samog roditelja, a posebno ako je u pitanju prvo dijete. Ljudi se nisu susretali sa tim, nemaju iskustva. Tu je jako teško napraviti adekvatnu procjenu i osloniti se na neko iskustvo i na intuiciju. U tim slučajevima, možda je najbolje odmah potražiti pomoć. I to u situacijama kad roditelji primijete da je dijete neaktivno, kada ima epizode iznenadnog plača, grči nogice i skuplja ih prema stomaku. I naravno, ako se stanje manifestuje povraćanjem, prolivom ili izostankom stolice, gasova. U suštini, nekad zaista moramo da upotrijebimo i to neko šesto čulo, pored svih teorijskih i praktičnih vještina koje posjedujemo. Zato je nekad kolegama iz primarnog nivoa zdravstvene zaštite teško procijeniti da li, kada i gdje treba da ide dojenče.
Da li određeni simptomi jasno mogu da ukažu na neko hirurško stanje?
Postoje neka tipična hirurška stanja koja mogu da se prezentuju jasnim kliničkim znacima i simptomima. Na primjer, ako imate uklještenu preponsku kilu. To je otok koji se manifestuje u preponi, tvrd je, bolan na dodir i ono što je vrlo tipično, izmijenjene kože koja može da bude blago crvenkasta do intenzivno crvenkasta. Beba je plačljiva, osjetljiva, odbija obroke. Ili, recimo, invaginacija crijeva, stanje koje se javlja između trećeg i devetog mjeseca. Mada, raspon može da bude i širi, ali ovo je neki tipičan period gdje jedno crijevo teleskopira u drugo. Ono koje je ušlo u lumen drugog crijeva je stisnuto, nema dotoka krvi i kiseonika, i može da odumire. Ovo stanje nekad se manifestuje krvavosluzavim stolicama, cikličnim bolovima. Iako nije toliko karakteristična za rani uzrast, dešava se i upala slijepog crijeva, koja može biti vrlo izazovna u periodu između treće i pete godine. Rijetko se javlja, ali može da bude izazovna dijagnostički, kasnije čak i terapijski, zbog mogućih komplikacija.
Da li, na primjer, simptomi bakterijske ili virusne infekcije mogu da imitiraju hirurško oboljenje?
Naravno. To su, na primjer, brojni gastroenteritisi, urinarne infekcije ili, kod malo veće djece, određene dispepsije, gastritisi. Sve su to neka stanje ili oboljenja koja mogu da imitiraju hirurško oboljenje. Recimo, kod djece uzrasta od četvrte do osme godine, vrlo su tipične upale pluća, upala desnog plućnog krila donjih partija, koje mogu da reflektuju bol u donji desni kvadrant stomaka i da se pomisli da se radi o upali slijepog crijeva. A, u stvari, imamo drugu problematiku. Imamo dijete sa upalom pluća.
Koja su hirurška stanja stomaka kod djece predškolskog i školskog uzrasta?
Pored invaginacija, to su, obično, apendicitisi. Zatim ova preplitanja vezana za gastroenteritise koji mogu da imitiraju neka hirurška stanja. Česte su i urinarne infekcije, koje isto mogu da budu nejasne. Mada, ovdje se pravi distinkcija, zahvaljujući dijagnostici i laboratoriji. Tu si i uklještene kile. Naravno, djeca koja su, eventualno, ranije operisana, kasnije mogu da imaju problema sa adhezivnim ileusima. Naime, ako su imali neku abdominalnu operaciju, upalu slijepog crijeva ili neku urođenu anomaliju koja je korigovana odmah po rođenju ili u nekom ranom uzrastu, mogu da imaju problematiku u tom smislu. Narodski rečeno, da imaju zapetljaj crijeva. Ako isključimo traumatske povrede, to je neka najčešća patologija kod djece pomenutog uzrasta.
Šta podrazumijeva hirurški bol u stomaku u tinejdžerskom dobu?
Tinejdžeri su jedan vrlo specifična kategorija. Oni mogu da verbalizuju sve svoje tegobe. Međutim, za neka određena stanja, kod njih je dominantan taj neki faktor stida. Kako zbog prezentovanja svojih tegoba ili nekog novonastalog problema roditeljima, tako i zbog otklona ka okolini i traženju savjeta, odnosno pomoći od ljekara. Tinejdžeri muškog pola su vrlo specifični, na što treba da se obrati posebno pažnje, jer u tom dobu se dešavaju torzije testisa. Žale se na bol u stomaku koji se, zaista, zbog preplitanja nervnih struktura, reflektuje na donji desni dio stomaka i može da imitira apendicitis. Jako je bitno da se oni obrate roditelju, roditelj nama, a onda se radi kompletan pregled.
Kod djevojčica mogu da se jave, recimo, neke predmenstrualne i menstrualne tegobe, koje mogu da imitiraju hirurška stanja. Ono što može biti u sklopu hirurgije, jesu velike ciste na jajnicima koje mogu da dovedu do uvrtanja. Među stanjima koja imitiraju hirurgiju su i renalne kolike koje, nekada, čak zahtijevaju i određeni hirurški pristup. Praktično, stvori se kamenac u bubregu, napravi opstrukciju tog mokraćnog voda, pa nastaju tegobe. Nekad, doduše ne često, zahtijevaju hiruršku intervenciju, kako bi se taj prolaz otvorio, da bi se bubreg rasteretio. Naravno, i apendicitis je među čestim stanjima.
Kakav je pristup u dijagnostici i liječenju hirurškog bola u stomaku? Da li se, nužno, mora pod nož?
Ne. Ni hirurzi, kako vremenom postaju stariji i iskusniji, ne trče da operišu, tamo gdje ne moraju. Najbolji rezultat koji dobra hirurgija iznjedri je postavljanje dobre i kvalitetne indikacije. Tačnije, utvrđivanje šta i kako treba da se radi. Naravno, ne treba sve da ide pod nož. Prvo, tu je neko hirurgovo iskustvo koje se temelji na teorijskom i praktičnom znanju, te kontinuiranoj edukaciji. Onda idu anamneza i heteroanamneza, dobar klinički pregled, dopunske dijagnostičke procedure, gdje spadaju ultrazvučna dijagnostika i, ako treba, CT, magnetna rezonanca, gdje, opet, moramo da ukažemo na što sumnjamo, da bi kolege radiolozi mogli da imaju fokus. Naime, abdominalna šupljina je jedan vrlo bogat, ogroman, još nedovoljno istražen organski sistem. Zato moramo da damo neke jasne smjernice, s ciljem postavljanja adekvatne dijagnostike.
Koliko je bitno na vrijeme doći u ruke hirurga?
Jako je bitno. Za to služe i kolege koji rade u primarnom nivou zdravstvene zaštite, da, vođeni iskustvom i znanjem, naprave adekvatnu procjenu. Naravno, roditelj treba da prepozna kad djetetu zaista nije dobro, odnosno, kad zahtijeva medicinsku pomoć. Praktično, pravovremeni dolazak i prepoznavanje simptoma, odnosno znakova nekog potencijalnog hirurškog oboljenja, nama umnogome olakšava. U takvim situacijama, stvari se, tehnički, rade pravovremeno i sa mnogo boljim rezultatima mogu da se iznesu u tom nekom ranom postoperativnom toku. I, naravno, kasnija mogućnost postoperativnih komplikacija je mnogo manja. Što se prije jave, i hirurško liječenje je, tamo gdje je ono potrebno, pravovremeno. Tada imamo najbolji mogući rezultat, sa najmanjim mogućim komplikacijama.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.