Jako mi je teško da se pomirim da ja više nikad neću biti ona što jesam. Kakve su prognoze u liječenju ove bolesti i da li se može ,,izliječiti”, niko mi nije u porodici imao mentalnih problema, niti sam i ja imao ozbiljnijih kriza… živio sam ispunjen život, pun sreće i radosti, da bih došao sad u jednu očajnu priču da ne mogu više dalje.
Ovo pitanje je naš čitalac pod pseudonimom Nišić postavio psihijatru Aleksandru Pejiću.
Odgovor:
Šizoafektivni poremećaj je jedno od stanja koje, iako složeno, ne znači da nema prostora za poboljšanje i stabilizaciju. Liječenje zahtijeva strpljenje, dobru saradnju s ljekarom i povremenu prilagodbu terapije, jer svaka osoba reaguje drugačije. U praksi, dugotrajno odsustvo napretka često ukazuje na to da terapiju treba revidirati, to znači ponovo procijeniti lijekove, doze, ali i način života, ritam spavanja, nivo stresa i podršku iz okoline.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije i Evropskog udruženja psihijatara, oko 60% osoba sa šizoafektivnim poremećajem uz kontinuirano liječenje i redovne kontrole postigne značajno poboljšanje u svakodnevnom funkcionisanju. Oko trećine pacijenata tokom vremena uđe u stabilnu fazu, sa dugim periodima bez izraženih simptoma. Oporavak nije uvek pravolinijski. Ima boljih i težih faza, ali to ne znači da je bolest “neizlječiva”.
Važno je naglasiti da se liječenje ne svodi samo na lijekove. Psihoterapija, posebno kognitivno-bihevioralna, pomaže u razumijevanju i prepoznavanju simptoma na vrijeme. Radno-okupacione terapije i podrška u zajednici doprinose vraćanju osjećaja smisla i kontrole nad sopstvenim životom. Fizička aktivnost, redovno spavanje i pravilna ishrana, iako djeluju jednostavno, često donesu vidno poboljšanje raspoloženja i energije.
Iz Vašeg opisa se vidi da Vam je teško da prihvatite promjene koje su se desile u Vašem životu, što je prirodna i ljudska reakcija. Osjećaj gubitka „onog starog sebe“ javlja se kod mnogih ljudi sa hroničnim psihičkim bolestima. Ali, to ne znači da ne možete ponovo izgraditi kvalitetan i ispunjen život, samo će on sada možda izgledati drugačije nego prije.
Moje preporuke bile bi: obratite se svom psihijatru i zajedno razmotrite mogućnost promjene terapije ili uključivanja dodatnih tretmana. Ako trenutno nemate povjerenje u proces, potražite drugo mišljenje. Novi pristup često otvori put ka stabilizaciji. Periodi boljeg osjećanja mogu trajati mjesecima, pa i godinama, uz dosljednost u liječenju i podršku, to jeste dostižno.
Oporavak je moguć, iako možda ne znači „izlečenje“ u klasičnom smislu. Ali znači vraćanje dostojanstva, mira i snage da se živi život koji vredi.
Srdačno,dr med Aleksandar Pejić
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.