To nije neobično. Najstarija deca često spontano preuzimaju više odgovornosti, pomažu mlađoj braći i sestrama, podsjećaju ih na pravila, a ponekad čak pokušavaju da ih disciplinuju.
Jedna mama koja je odrasla kao najstarije dijete kaže da danas sa osmijehom primjećuje koliko je njena kćerka, koja je takođe prvorođeno dijete, slična njoj iz tinejdžerskih dana.
I sama je kao dijete imala mlađu sestru, dok njena kćerka danas ima mlađeg brata. Ipak, obrazac je veoma sličan – obe imaju potrebu da budu neka vrsta “dodatnog roditelja”, da uvode pravila i preuzimaju odgovornost za mlađe dijete, čak i kada im to niko nije tražio.
Zašto najstarije dijete često preuzima ulogu “malog roditelja”?
Ovakvu dinamiku moguće je vidjeti u mnogim porodicama. Najstarije dijete, a posebno najstarija kćerka, ponekad prirodno počinje da se ponaša kao pomoćnik roditeljima. To ne mora nužno da bude loše. Samostalnost, odgovornost i briga o drugima mogu biti veoma korisne osobine.
Problem nastaje kada dijete počne da oseća da mora da bude zrelije, odgovornije i poslušnije samo zato što je najstarije.
Stručnjakinja za roditeljstvo, mentorka i autorka knjiga o roditeljstvu Ksenija Koval upozorava upravo na to – roditelji često, iako potpuno nenamjerno, od najstarijeg djeteta očekuju više.
– I sama uhvatim sebe da to radim, naročito sada kada je moj sin stariji, a njegove mlađe sestre još uvijek tako male – napisala je Koval u objavi na Instagramu.
Kako objašnjava, veoma je lako pomisliti: “Ti si stariji, više razumeš.”
Ali činjenica da je dijete starije ne znači da ono uvijek treba da bude to koje će popustiti, pomoći, bolje se ponašati ili imati manje potrebe za pažnjom roditelja.
Najstarije dijete je i dalje – dijete
Ovo je možda najvažnija poruka za roditelje više djece.
– Trudim se da sebe podsetim da je on i dalje moje dijete, čak i sa 15 godina, i da zaslužuje da se prema njemu tako i ponašam – bez toga da stalno nosi odgovornost zato što je ‘najstariji’ – poručuje Koval.
Drugim riječima, starije dete ne bi trebalo automatski da postane pomoćni roditelj.
Možemo od njega očekivati određeni nivo samostalnosti koji je primjeren njegovom uzrastu, ali ne bi trebalo da mu oduzimamo pravo da bude dijete, da pogreši, da traži pomoć, da se naljuti ili da ponekad jednostavno kaže: “Neću”.
9 rečenica koje ne treba govoriti najstarijem djetetu
Neke rečenice izgovaramo gotovo automatski. Iza njih najčešće nema loše namere – roditelj samo pokušava da smiri situaciju ili podstakne starije dijete da bude odgovorno.
Ipak, kada ih često ponavljamo, dijete može početi da veruje da se od njega očekuje više samo zato što je najstarije.
Stručnjakinja savjetuje da budemo oprezni sa ovim rečenicama:”Ti si stariji, trebalo bi da znaš bolje.””Uredu je, prepusti to njoj/njemu, on/a je još mali/a.””Od tebe očekujem više.””Ti bi trebalo da budeš odgovoran/odgovorna.””Treba da budeš primjer svojoj braći i sestrama.””Više nisi malo dete.””Stariji si, zašto više ne pomažeš?””Daj joj svoje igračke, tebi više nisu potrebne.””Prestani da se ponašaš kao da si još mali.”
Da li to znači da starijem djetetu ne treba postavljati granice? Naravno da ne.
Najstarije dijete treba da ima pravila, granice i obaveze primjerene svom uzrastu – baš kao i mlađa djeca.
Razlika je u tome što odgovornost ne bi trebalo miješati sa roditeljskom ulogom.
Starije dijete može da pomogne mlađem bratu ili sestri, ali ne treba da bude odgovorno za njegovo ponašanje. Može da bude dobar primjer, ali ne mora uvijek da bude “bolje” ili “pametnije”. Može da bude starije, a da istovremeno i dalje ima potrebu za pažnjom, utjehom, igrom i roditeljskom podrškom, prenosi Yumama.
Zato sledeći put kada uhvatite sebe da kažete: “Ti si stariji, ti bi trebalo…”, možda vrijedi zastati i zapitati se – da li ovo tražim od njega zato što je zaista spreman za tu odgovornost ili samo zato što je najstariji?
Jer biti prvorođeno dijete ne znači automatski biti drugi roditelj.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.