Pedagog Nevenka Kraguljac otvoreno govori o tome kako prenatrpan raspored i dezorijentacija u vaspitanju stvaraju emotivne i mentalne probleme kod djece, pozivajući roditelje da shvate da je problem u njihovoj odgovornosti i da je ključ u blagovremenoj reakciji.
Dijagnostikovanje problema: Godine i okruženje su ključ
Pedagog Kraguljac ističe da se o mentalnom zdravlju djeteta mora govoriti u kontekstu njegovog uzrasta – vrtićkog, mlađeg školskog ili adolescentskog – jer svaki period nosi specifične razvojne karakteristike. Ipak, kritična tačka je odstupanje ponašanja od očekivanog unutar ključnih okruženja: kuće, škole i šire okoline.
– Ako primjetimo da djetetovo ponašanje odstupa od očekivanog, to je znak za uzbunu. Te karakteristike, bilo da je dijete previše povučeno, agresivno, čutljivo ili tužno, moraju se tretirati odmah, kako u instituciji, tako i od strane roditelja, isto kao što bismo tretirali povredu tijela – naglašava Kraguljac.
Roditeljska konfuzija i začarani krug ubrzanog života
Kraguljac ukazuje da jedan od najvećih uzroka sve češćih mentalnih problema kod djece leži upravo u savremenom načinu života. Roditelji su, tvrdi ona, dezorijentisani u vaspitanju, često bez jasnih ciljeva i pravaca, izgubljeni u bujici tehnoloških i društvenih promjena.
Posljedica toga je nedostatak kvalitetnog vremena. Kratak period koji roditeljima ostaje poslije posla, često samo tri do četiri sata, troši se na puke logističke obaveze: pripremu obroka, prevoz i neprospavane noći, a zbog toga djeca ne uspevaju da uspostave jasan i stabilan odnos sa roditeljima.
– Vrijeme u kojem djeca žive danas je jako teško, roditelji nemaju jasne ciljeve. Sve tehnološke promjene, promijene u društvu, dezorijentacija u vaspitavanju, ne provodi se kvalitetno vrijeme sa djetetom, prezaštićavanje djece je često, često roditelji ne postavljaju granice ponašanja. Umjesto posvećenosti, sve je prisutnije prezaštićivanje i nedostatak granica. Djeca često dobijaju telefone “radi mira u kući” ili su preopterećena aktivnostima poput sportova i jezika, dok kvalitetno vrijeme sa roditeljima izostaje – Kraguljac slikovito opisuje tipičnu situaciju.
– Zamislite prvačića koji je do 17 ili 17:30 u školi ili produženom boravku. Tom roditelju ostaje samo par sati da pripremi da se nešto pojede, uradi domaći, izvede dijete napolje, popriča sa njim. Daj Bože da roditelj sa djetetom u toku dana provede 15 minuta kvalitetnog vremena. Realno je da takvo dijete ne ide na spavanje prije 22 ili 23 sata. Ono je sutradan neispavano, nervozno, anksiozno, lošije u školi i sa drugarima. To je začarani krug koji direktno vodi u mentalne probleme – opisala je.
Koncentracija, govor i nevidljiva depresija
Kako ističe pedagog, danas se sve češće javljaju mentalni problemi kod djece. Kod adolescenata u visokom procentu, ali se sve češće dešava i u mlađem školskom uzrastu.
Najveći problem koji se danas sreće i kod mlađeg školskog uzrasta je koncentracija.
– Slaba koncentracija i nemogućnost praćenja časa direktna su posljedica ovog užurbanog ritma i nedovoljno sna. Pored toga, česti su i problemi u govoru, koji frustriraju dijete i vode ka neprimjerenom ponašanju – objašnjava pedagog.
Iako se depresija kod mlađe djece rijeđe javlja, roditelji moraju da prate promjene kod adolescenata (od 6. ili 7. razreda), a posebno ako se dijete naglo povuče.
Pedagog Kraguljac ukazuje na dublji, često previđeni problem: mentalno zdravlje djeteta je direktno povezano sa mentalnim zdravljem odraslih oko njega.
– Iz moje prakse, roditelji najčešće dođu sa problemom djeteta, ali ne vide sebe u tome. U svijetu sve češćih razvoda, svađa i narušenih odnosa, sasvim je prirodno da raste broj djece sa problemima. Roditelji snose odgovornost za atmosferu u kući i za to kako će se dijete osećati.
Takođe, dodaje se da kada dijete u adolescentskim godinama počne da ispoljava probleme, roditelji često kažu “to nije moje dijete” i prave otklon.
– Roditelji tada počnu da postavljaju gard u odnosnu na svoje dijete. Oni nemaju gard jer se ljute na dijete, već jer se ljute na sebe zbog propusta u ranijem periodu, ali to je mnogo teže priznati – objasnila je.
Apel: Tražite pomoć, ne čekajte da “prođe”
Glavna poruka pedagoga je jasna: Najveća zabluda je misliti da će problem proći sam od sebe.
Ako roditelji primjete da je ponašanje djeteta neuobičajeno ili da odstupa, moraju odmah potražiti stručnu pomoć – pedagoga, psihologa, dječijeg psihologa ili dječijeg psihijatra.
– Bolje da mi kažemo da nije ništa, nego da bude nešto, a da roditelji nisu reagovali – zaključuje Nevenka Kraguljac, prenosi Telegraf.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.