Za dijete je granica uslov za razvijanje buduće slobode, odgovornosti i unutrašnjeg reda. Granica je okvir u kojem dijete uči šta znači da postoji unutrašnja struktura, moralna orijentacija i osjećaj kontinuiteta. Dijete ne dolazi na svijet s formiranim Ja ili sposobnošću donošenja odluka u važnim razvojnim pitanjima. Te funkcije se razvijaju postepeno i uvijek u odnosu s odraslim koji preuzima ulogu pomoćnog ega. Roditelj privremeno misli, odlučuje i ograničava umjesto djeteta dok ono ne bude sposobno da to radi samo.
Britanski psihoanalitičar i pedijatar, Donald Vinikot, naučio nas je koliko je zapravo neophodno da roditelj može da „nosi”, izdrži i obradi dječju agresivnost i mržnju, bez odbacivanja djeteta. Roditelj treba da može da djetetu demonstrira da njegova mržnja nije pogubna, da će biti prihvaćeno i kada je bijesno i da frustracije neće narušiti odnos. Dijete kroz ovakvu roditeljsku modulaciju uči šta je dobra granica, stiče jako važno životno iskustvo u kojem nije samo, već ima oslonac.
Roditelj treba da pokaže da može izdrži teret, ali i da jasno pokaže da određeni višak agresije i iživljavanje neće biti tolerisani.
Bez takvih granica dijete ostaje prepušteno haosu. Roditelj koji ne može da izdrži djetetove emocije potpomaže stvaranje konfuzije, a takva djeca postaju kandidati za buduće psihičke probleme.
Svaki roditelj greši. Greši i za vreme kurseva i posle njih, i ako ide na terapiju i ako ne ide. Kada se to prihvati, ljudima bude lakše. Dete ne želi savršenog roditelja. Naprotiv, želi običnog čovjeka od krvi i mesa koji će mu pokazati stvarni život i pripremiti ga za njega.
Djetetu je potrebna iskrena figura koja greši i priznaje svoje slabosti i kroz to uči. Roditelj koji je mašina za sprovođenje teorijskih principa ne može djetetu pružiti sigurnost, jer dijete ne prepoznaje iskrenost u pravilima koja nisu povezana sa živim iskustvom.
Granica, postavljena kroz stabilnu, fleksibilnu i emocionalno dostupnu roditeljsku figuru, omogućava detetu da izgradi unutrašnji red, identitet i integritet. Disciplina je iskustvo ljubavi i odgovornosti. Tek kroz takve granice dijete uči da sloboda nosi odgovornost i da izbor predstavlja mogućnost da se postane autor sopstvenog života.
Roditelj koji postavlja granice mora biti sposoban da izdrži djetetovu agresiju, ali i da je ograniči. On pruža djetetu iskustvo stabilnosti, jačine, bez uništavanja strukture ličnosti. Dijete uči da svijet funkcioniše kroz pravila koja nisu proizvoljna i da postojanje granice nije oblik represije, već zaštite i unutrašnje orijentacije, piše Politika.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.