Opasna bolest bez simptoma: Doktor upozorava da KARCINOM BUBREGA sve češće pogađa mlađe ljude“

Javlja se kod ljudi različitih starosnih grupa. Zbog kasne pojave simptoma, dijagnoza se često postavlja za zakašnjenjem.

Ova vrsta karcinoma spada u bolesti one koji se teško mogu prepoznati na osnovu simptoma, i zato su preventivni pregledi od presudne važnosti.

– Za razliku od raka prostate kod koga koristimo tumorske markere, za karcinom bubrega ne postoje ni markeri ni biomarkeri koji bi ukazivali na bolest. Ključna dijagnostika zasniva se na ultrazvučnim pregledima, jer je to metoda kojom se ovaj karcinom može lako otkriti u ranoj fazi. Ako se ovaj pregled redovno radi broj novodijagnostikovanih slučajeva značajno raste. To znači da su i veće šanse za izlječenje – kaže o veoma aktuelnoj temi prof. dr Zoran Džamić, direktor Klinike za urologiju Univerzitetskog Kliničkog centra Srbije.

Vječita, nepresušna tema ako govorimo o kasnom otkrivanju malignih bolesti jesu netipični simptomi ili izostanak istih. Tako profesor potvrđuje da je tumor bubrežnog parenhima ili tumor bubrega takva bolest da u početku razvitka ne daje nikakvu simptomatologiju. Konstatuje, međutim, i jednu zabrinjavajuću činjenicu:

– Nažalost, tumor bubrežnog parenhima posljednjih godina sve više ide ka mlađim generacijama, odnosno mlađim ljudima, a budući da nema simptoma uglavnom se dijagnostikuje kada je dostigao određene razmere. Bolest kod svakog drugog pacijenta otkrivamo slučajno. Boljoj dijagnostici je značajno doprinijelo uvođenje sistematskih pregleda u velikim kompanijama u Republici Srbiji, pa se na tim pregledima često slučajno otkrivaju tumori. Ako govorimo o specifičnim simptomima, oni postoje. To je prije svega bol u lumbalnoj regiji, kao i pojava krvi u mokraći. Naravno, i promjena (tumor) koji može da se palpira, napipa. Čim pacijent primeti takve promene hitno treba da se javi ljekaru. Međutim, to nije uvijek slučaj, pa zato mi tumore bubrega i dalje često otkrivamo sa zakašnjenjem. Kod čak 30 odsto pacijenata već postoje metastaze, a dodatnih 30 odsto razvije metastatsku bolest u prvoj godini – naglašava poznati urolog, prenosi Eklinika.telegraf.

Inače, karcinom bubrega je treći u urološkoj populaciji malignih oboljenja, poslije karcinoma prostate i karcinoma mokraćne bešike. Najčešće se javlja na jednom od dva bubrega. Nažalost, i u jednom značajnom procentu, a to je negdje oko 5 odsto, kaže statistika, može se desiti da se u isto vrijeme razviju tumori na oba bubrega, što otežava situaciju.

– Posljednjih godina je značajan porast incidencije oboljevanja i novodijagnostikovanih slučajeva. Kada posmatramo Evropu kao naše najbliže okruženje, nalazimo se negdje između 10. i 14. mjesta po učestalosti. Treba reći da se broj smrtnih slučajeva značajno smanjuje zahvaljujući poboljšanju terapijskih modaliteta i uvođenju novih lijekova – navodi prof. dr Džamić.

Hirurgija je i dalje zlatni standard, tj. osnovni način liječenja i to potpunim uklanjanjem bubrega (radikalna nefrektomija) ili, kada je moguće, operacijom koja čuva organ (nefron-sparing). Kod tumora do pet, šest centimetara, u određenim okolnostima, moguće je odstraniti samo promenu i sačuvati bubreg. 

– Nakon operacije, adjuvantna imunoterapija je nova i važna opcija u lečenju visokorizičnog raka bubrega, jer smanjuje rizik od povratka bolesti i metastaza. Zbog toga je važno primeniti je odmah nakon operacije, ali je u Srbiji trenutno dostupna samo kroz donaciju. Takođe, veliki iskorak u liječenju karcinoma bubrega donele su ciljane terapije, koje se u Srbiji primijenjuju već 14 godina i dostupne su pacijentima preko RFZO. Imunoterapija je takođe dio liječenja, ali je u Srbiji moguća tek u drugoj terapijskoj liniji – kaže stručnjak, uz očekivanje da će se situacija i dalje menjati na bolje za pacijente.

Pomjerene granice preživljavanja: Prevencija i dalje ključ

Prema njegovim riječima, trud države kao i zalaganje i edukacija multidisciplinarnih timova lekara pomerili su granice preživljavanja pacijenata uz dobar kvalitet života čak i sa uznapredovalim karcinomom bubrega. To je izuzetno bitno, kaže prof. dr Džamić, jer pacijentima, porodicama i lekarima ne može biti isto da li će neko možda živjeti duže godinu, dvije ili tri.

Ipak, naglašava da je prevencija i dalje ključ.

– Prema vodičima evropskih i svjetskih asocijacija, kojih se i mi pridržavamo, jednom godišnje obavezno treba uraditi kontrolni ultrazvuk – ili u okviru sistematskog pregleda ili da pacijent ode sam i uradi ultrazvuk bubrežnog parenhima. Podsjećam, pojava krvi u mokraći, bola u predjelu lumbalnih (slabinskih) regija i tumor koji može da se napipa, jesu apsolutno ozbiljan alarm koji treba da navede pacijenta da ode kod lekara. Mi smo razvili algoritme za koje možemo sa ponosom da kažemo da su donijeli uspjeh u liječenju ove bolesti, ali je suština u što ranijem otkrivanju – ističe prof. dr Zoran Džamić, direktor Klinike za urologiju Univerzitetskog Kliničkog centra Srbije.