Pitanje:
I prije sam pokušavala drugom terapijom, seroxat i citram. Poboljšanje je bilo znatno dok je korišten citram, ali je on uzrokovao druge tegobe, pa mi je zamijenjen. Ovo je postala opsesija, ne samo za mene već i moje bližnje, jednostavno svaka tačka koja se pojavi za mene je rak, i po 1.000 puta proživljavam terapije, težinu koju one nose, šta će biti sa mojom djecom koja će to sve gledati i ko će se za njih brinuti kad ja umrem……I tako do beskonačnosti. Posebno kad vidim nešto kod djeteta, to je posebna priča, panika užasna i sve to traje i traje. Ima li lijeka da se izađe iz ovog začaranog kruga, jedva, ali baš jedva funkcionišem, dosta često budem na bolovanju, jer mi je najgore kad sam na poslu i moram da se pravim da je sve ok, a doslovno umirem u sebi. Na kraju od svih tih misli ne mogu ni da izlazim, ni da bilo šta priuštim sebi, jer imam osjećaj ako se opustim uvijek se nešto loše desi, a i šta ako mi sutra te pare budu trebale za liječenje. Crni humor, ali istinit. Bila sam i kod psihologa neko vrijeme, ali dejstvo terapije traje maksimalno 3 sata i onda opet isto. Molim vas za preporuku ili ljekara koji je imao iskustva sa hipohondrijom ili savjet šta dalje. Hvala puno na bilo kojoj sugestiji.
Odgovor:
Poštovana,
Prije svega, želim Vam zahvaliti što ste se obratili i podijelili svoju priču. Ono što opisujete nije nimalo lako. Strah od ozbiljne bolesti, stalno preispitivanje simptoma i osjećaj da ste stalno u opasnosti, mogu zaista iscrpiti i tijelo i um. Kada ovakva zabrinutost traje godinama, prelazi iz normalne brige u stanje koje nazivamo hipohondrija ili, stručnije, somatizacijski poremećaj sa zdravstvenom anksioznošću. Kod Vas se ovaj strah, po onome što opisujete, usmjerio isključivo na karcinom, što je čest oblik ove vrste anksioznosti.
Vaše iskustvo s terapijama govori da ste već poduzimali važne korake. Zoloft (sertralin) i Duxet (duloksetin) pripadaju grupi lijekova koji se često koriste kod ovakvih tegoba. Dobro je što ste istrajali na terapiji, ali očigledno je da trenutno nije postignut nivo stabilnosti koji bi Vam omogućio da funkcionišete bez tolikog opterećenja. S obzirom na to da terapija daje ograničen efekat i da se tegobe i dalje vraćaju s istim intenzitetom, smatram da je neophodno dodatno prilagoditi liječenje.
Preporučujem da se javite psihijatru koji ima iskustva s anksioznim poremećajima i hipohondrijom. Potrebno je napraviti detaljan pregled i evaluaciju trenutnog stanja, uz provjeru dosadašnje terapije. Nekada je potrebno promijeniti lijek ili prilagoditi dozu. U nekim slučajevima, dodaje se i lijek iz grupe antipsihotika u malim dozama, koji može pomoći kod opsesivnih misli i smanjenja straha. Iako psihoterapija može biti korisna, iz mog iskustva, kad anksioznost dostigne ovakav nivo, farmakoterapija je često učinkovitija za postizanje stabilnosti. Tek kad se postigne smanjenje intenziteta simptoma lijekovima, psihoterapija može dati bolji i trajniji rezultat.
Posebno bih naglasio važnost redovnih kontrola kod psihijatra. To znači ne samo početno podešavanje terapije, već i praćenje svakih nekoliko nedjelja dok ne dođete do poboljšanja. Ukoliko niste u mogućnosti da nađete psihijatra s iskustvom u liječenju hipohondrije u Vašem gradu, mogu Vam pomoći s preporukom ako mi napišete gdje živite.
Takođe, ako se strahovi pogoršavaju ili osjetite da ne možete više sami izdržati, ili ako se javi osjećaj beznađa i misli o samopovređivanju, potrebno je odmah javiti se na hitnu psihijatrijsku procjenu. Ne morate kroz ovo prolaziti sami i postoji pomoć koja može napraviti veliku razliku.
Uz srdačan pozdrav i želju da pronađete mir i olakšanje,
Dr Aleksandar Pejić, specijalista psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.