(VIDEO, FOTO) "Strahu nema mjesta" Dr Gabrijela Malešević otkriva šta žene treba da rade, da LAKŠE PROĐU KROZ MENOPAUZU

To poručuje dr Gabrijela Malešević, internista-endokrinolog UKC Srpske, koja podsjeća na uvriježeno mišljenje žena da, ulaskom u ovaj proces, prestaju da budu lijepe, da će se suočiti sa nekim bolestima, da neće više biti funkcionalna kao ranije.

– Žene tu imaju neki strah od nepoznatog, koji još više produbljuje njihovo postojeće stanje. U razvijenim zemljama je ovaj problem prepoznat i sve više je društava kako stručnih, tako i socijalnih, koja su u fokus stavila podršku ženi u smislu edukacije, pružanja pravih informacija, podrške, da lakše i bezbolnije prođe kroz menopauzalnu tranziciju. I to je vrlo značajno – kaže za Srpskainfo dr Malešević.

Kad se menopauza javlja?

Menopauza je period koji se javlja 12 mjeseci nakon posljednje menstruacije, obično od 45 do 55 godina. Imamo i perimenopauzu, gdje već dolazi do hormonskih oscilacija, a javlja se 7 do 10 godina prije  menopauze. Naglasila bih da je, u generativnom periodu, naše tijelo jedan savršen balans hormona. Međutim, u menopauzi dolazi do potpune ovarijalne insuficijencije, odnosno prestanka proizvodnje estrogena i progesterona.

Šta se tad dešava u našem tijelu?

Naš mozak, nekako, voli ravnotežu. I kad imamo signale da se nešto dešava, on odmah reaguje, da to mora da se popravlja. Kako naš reproduktivni estrogen i progesteron padaju, tako se pojačava lučenje hormona hipofize, koja je jedna mala žljezda u mozgu i koja je dirigent svih ostalih hormona. Onda rastu FSH i LH hormon, ali ni to ne može da nadoknadi pad estrogena. Većina misli da je estrogen neki ženski hormon, da je on zadužen samo za neki reproduktivni period. Ali, to je daleko od istine, zato što mi u cijelom našem tijelu imamo receptore za estrogen. Imamo ih u dojkama, uterusu, kostima, jetri, a najviše u krvnim sudovima, srcu, crijevima. I kad pada estrogen, zamislite šta se onda dešava u cijelom sistemu?!

O kojim promjenama je, konkretno, riječ?

U mozgu su neki prvi simptomi. Estrogen, naime, podržava i modulira proizvodnju hormona serotonina, adrenalina, norepinefrina. Mnogo se priča o tim hormonima koji utiču na raspoloženje, fokus, koncentraciju, pamćenje, koji su jako značajni u našim kognitivnim funkcijama. A kad padne nivo estrogena u perimenopauzi, pogotovo u menopauzi, dolazi do nekih čudnih stanja. Koncentracija više nije što je bila, žena je često zaboravna. To je, takozvana, moždana magla. Često se javljaju neke iznenadne promjene raspoloženja, nesanica, nedostatak fokusa, anksioznost, depresija. Mnoge žene završe i kod psihijatra i dobiju anksiolitike ili antidepresive, a samo im nedostaje estrogen. Ali, većina ne sumnja da je riječ o menopauzi, jer se o tome dovoljno ne govori.

Šta nam još radi pad estrogena?

Mijenja nam se i izgled. Naime, kad pada koncentracija estrogena i progesterona, ona visceralna, pojasna mast, za koju znamo koliko je štetna, počinje da se povećava. Ona je prije menopauze bila oko 8 odsto, a sada je to odjednom do 24 odsto. Onda se žene nađu u čudu… Nije im jasno kako se dešava da, uprkos tome što nisu promijenile životni stil, imaju više kilograma. A na težini dobijaju jer se usporava metabolizam. Dakle, za bazalni metabolizam treba nam mnogo manje kalorija, a višak se pretvara u tu mast. A to nije samo estetski problem, to je i zdravstveni problem. Ta visceralna mast je odgovorna za povećanje inzulina, javlja se inzulinska rezistencija, a vremenom dolazi do povećanja glukoze natašte. Dolazi do disbalansa lipidnog statusa, pa raste onaj loši LDL holesterol, dok onaj dobri HDL holesterol pada. Krvni sudovi postaju krući i manje su tolerabilni na pritisak, koji počinje da skače, a srce ubrzano radi. Nerijetko, žene završavaju u hitnoj, ali pregled pokaže da je kardiološki sve u redu, pa se njihovo stanje tretira kao panični napad. A kad imamo tri ova faktora pozitivna, to metabolički sindrom.

Šta to znači?

To je veliki faktor rizika za kardiovaskularne bolesti. Upravo zbog tih kardiometaboličkih faktora rizika, u menopauzalnoj tranziciji dešavaju se promjene u smislu povećanog broja kardiovaskularnih bolesti. Takođe, žene u menopauzi dobijaju osteopeniju, dok se u gastrointestinalnom traktu mijenja mikrobiom. A dobar mikrobiom je značajan ne samo za našu probavu, nego i za imuni sistem. Kad njegov nivo padne, često se pogoršavaju i neke već postojeće autoimune bolesti. Pada i kolagen, pa koža postaje opuštenija sa više izraženim borama. Dakle, estrogen nije samo ženski hormon, on je mnogo više od toga.

Od čega zavisi intenzitet simptoma u menopauzi?

U ovoj priči zaista je potreban jedan individualni pristup, a intenzitet simptoma, pod broj jedan, zavisi od toga kakva nam je genetika. Vrlo je značajno kada su naše mame, bake, tetke izgubile menstrualni ciklus. Dalje, što se menopauza ranije javi, i simptomi će biti mnogo burniji. Njihovi intenzitet zavisi i od nekih životnih navika koje je žena imala prije ulaska u perimenopauzu. Ako je žena već u nekom treningu, ako ima zdrav način života, simptomi će biti bolje kontrolisani.

Da li ima žena koje sa lakoćom prolaze kroz ovaj proces?

Pojam lakoće je vrlo relativan. Nekome je problem što dobije koji kilogram viška, a neko kompenzuje i one malo izraženije tegobe. Dobro je što se žene sve češće za pomoć obraćaju već u perimenopauzi, kada, zapravo, i krenu te turbulencije u tijelu. Jedan od simptoma su i valunzi, pa se žene žale da ne mogu funkcionisati na poslu, da ne spavaju, tu su anksioznost, depresivnost. Nakon što su dugo trpile intenzivne simptome, neke žene dođu i kažu – ja više ne mogu. Neke, opet, dođu odmah, čim počinu da primjećuju dobijanje na tjelesnoj težini i slabiju koncentraciju.

Žene, često, smatraju da su valunzi glavni simptom menopauze…

Tako je. Nama je valung jednako menopauza. Sve ostalo se pripisuje godinama, nervozi, stresu. A valung je samo jedan  simptom, jedna spoljna manifestacija. Kad se suoče sa padom koncentracije, ničim izazvanom promjenom raspoloženja, nedostatkom sna, žene analiziraju kakav im je bio dan, preispituju da li su pod stresom. Traže razlog zašto više ne mogu da kontrolišu i upravljaju svojim emocijama, svojim snom,  svojim ponašanjem. Međutim, taj razlog često se traži tamo gdje ne treba.

Da li je hormonska terapija garant bezbolnog prolaska kroz menopazu?

To je individualno. Kao profesionalci, moramo sagledati svoje pacijente sa svim njihovim faktorima rizika, sa onim što oni žele, procijeniti njihovo trenutno zdravstveno stanje, sve simptome, i na osnovu toga donijeti odluku da li započeti terapiju, kada je započeti, koju vrstu terapiju uključiti. Naime, ne postoji univerzalni pristup ženama u menopauzalnoj tranziciji. Svaka žena je različita i po svom trenutnom stanju, i metaboličkim faktorima rizika, svojim životnim navikama i onome kakva joj terapija treba.

U svakom slučaju, mnoge žene imaju veliki zazor od hormonske terapije…

Jeste, i te zablude i stigme treba razbijati. Nisam imala mali broj slučajeva kada ženama to predložim i kada pristanu, da mi se vraćaju sa povratnom informacijom da im se život puno promijenio. Ali, ne kriju da se suočavaju sa komentarima – jao, zašto si to uzela, čak i od nekih profesionalaca. Nedovoljna informisanost je vrlo opasna u bilo kojoj oblasti, u medicini pogotovo.

Čega se žene, konkretno, boje?

U 2002. su objavljeni rezultati jedne velike studije, koja je u jednom trenutku prekinuta, zato što je primijećeno da je povećana incidenca karcinoma dojke kod žena koje su uzimale jednu vrstu estrogene terapije. To je tada odjeknulo, ušlo u uši svake žene i izazvalo veliki strah. Međutim, kada se kasnije analizirala ta studija, vidjelo se da, pod broj jedan, nisu izabrane adekvatne žene. Naime, to su bile sve starije žene, preko 60 godina. Drugo, koristila se jedna vrsta estrogena, koja se danas izbjegava. Međutim, strah se već proširio. Tačno je da je blago povećana incidenca nastanka karcinoma dojke, ali žene koje koriste hormonsku terapiju u mnogo manjem su riziku za dobijanje raka, nego žene koje su gojazne, koje puše, konzumiraju alkohol, imaju nazdrav stil života. Takođe, ne znači da je svaka žena kandidat za hormonsku terapiju. Ipak, mnogo je više kandidata za nju, nego što se ona trenutno primjenjuje.

Kuda vodi izbjegavanje hormonske terapije kad je ona zaista neophodna?

Kad padne nivo estrogena, za 50 odsto, veća je vjerovatnoća da će žena koja ima kardiometabolički faktor rizika, imati neki kardiovaskularni događaj, nego da će dobiti bilo kakvu vrstu karcinoma kad uzima terapiju. Znači, taj kardiovaskularni benefit je sad fokus, između ostalog i kod žena u menopauzalnoj tranziciji. A ti kardiometabolički faktori rizika koji se javljaju u menopauzi nisu nimalo beznačajni, nisu nimalo naivni. Sumacija više tih faktora rizika može da dovede do ozbiljnih problema. Da ne pominjemo žene koje su već u nekoj osteopeniji i osteoporozi. Pogotovo je velika medicinska greška da ženama koje su mlade ušle u menopauzu, ne damo hormonsku terapiju.

Kako razbiti predrasude i strah od menopauze?

Taj strah nije došao preko noći, pa preko noći neće ni nestati. Kako bismo rasteretili žene, treba nam više propagande u pravcu podizanja opšte svijesti. Na taj način ćemo polako da dopremo i do žena koje nisu imale prave informacije, nego su od majka, baka, drugarica slušale i naučile da je menopauza fiziološki proces, da trebaju da trpe i da će sve proći…

Kojim se sve promjenama u životnom stilu mogu olakšati simptomi menopauze?

U menopauzalnoj tranzici gubi se mišićno tkivo, pa moramo da mijenjamo svoje stare životne navike u smislu prehrane. U našoj prehrani sad moraju više biti zastupljeni visokokvalitetni proteini, pa čak i onaj proteinski prah koji ćemo dodavati u obroke. Riječ je o proteinima iz visokokvalitetnih namirnica kao što su riba, losos, tuna, govedina, leće. Takođe, taj mišić moramo i fizički da opteretimo, ako pacijentkinja nema neke kardiovaskularne tegobe, naravno. Potrebna je vježba pod opterećenjem najmanje dva do tri puta sedmično, da taj mišić ne bi atrofirao, da se ne bi smanjivao. Fizička aktivnost i zdrav način prehrane, sigurno će ublažiti postojeće tegobe i simptome, te doprinijeti da žena zadrži konstituciju kakva je bila ranije.