Medicina

SEDMICA MENTALNOG ZDRAVLJA Gubitak i tugovanje: Put od poricanja do prihvatanja

Iako su gubici voljenih osoba sastavni dio našeg života, kada do njih dođe svejedno možemo biti preplavljeni šokom, zbunjenošću, produženim periodom tuge ili depresije. Neke od ovih emocija mogu biti veoma intenzivne, pa ih je onda teško i prihvatiti, a proces žalovanja, odnosno tugovanja, je neophodan da bismo došli do prihvatanja i nastavili sa životom.

SEDMICA MENTALNOG ZDRAVLJA Gubitak i tugovanje: Put od poricanja do prihvatanja
FOTO: LUKA BANJAC/USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Autor Snježana Ivanović

Istraživanja ukazuju na to da većina osoba, ukoliko ima socijalnu podršku i zdrave navike, može sama da se oporavi od gubitka kroz određeni vremenski period.

5 stadijuma tugovanja

U literaturi se često spominje da postoji nekoliko stadijuma žalovanja, ali je važno da razumijemo da se ne manifestuju isto kod svih, te da se sami stadijumi često preklapaju jedni sa drugim.

Poricanje/negiranje

Negiranje se odnosi na period žalovanja tokom kojeg osoba odbija da prihvati stvarnost situacije. To je odbrambeni mehanizam koji nam pomaže da se zaštitimo od šoka izazvanog teškim gubitkom. Period negiranja može biti normalan i čak koristan u procesu tugovanja, dok pokušavamo da obradimo tešku situaciju. Primjeri negiranja uključuju:

– odbijanje da se prihvati ili prizna smrt

– odbijanje ili izbjegavanje teme u razgovoru

– tvrdnja da gubitak nije stvaran

Ljutnja/bijes

Kada osoba shvati informacije koje je primila i prihvati stvarnost smrti, često osjeti ljutnju. Ljutnja može biti prirodna reakcija usmjerena prema sebi, članovima porodice, ljekarima, Bogu ili čak prema preminuloj osobi. Ona je normalan dio procesa žalovanja, iako može djelovati bolno ili uvredljivo za bližnje. Često je ljutnja samo manifestacija tuge i može se ispoljiti na različite načine.

Pročitajte još

Pogađanje/pregovaranje

Kada doživimo gubitak, često se osjećamo bespomoćno i preplavljeno. Uobičajeno je da nas obuzmu misli poput „šta da je“ i „samo da sam“, jer osjećamo gubitak kontrole nad onim što se dešava. Tokom faze pogađanja u procesu tugovanja, osoba pokušava da pregovara ili pravi kompromis. Pokušavamo da sklopimo dogovore sami sa sobom ili sa nekom višom silom, u zamjenu za to da osjećamo manje bola ili da dobijemo drugačiji ishod. Na primjer:

– „Samo da sam je ranije odveo/la kod ljekara, ovo bi bilo izliječeno.“

– „Samo da sam bio/la više prisutan/na, primijetio/la bih da nešto nije u redu.“

– „Bože, ako ga vratiš, obećavam da nikada više neću slagati.“

Tuga

Dok ranije faze žalovanja pomažu da se zaštitimo od emocionalnog bola koji gubitak donosi, osjećanja tuge i beznađa su često neizbježna. Za ovu fazu žalovanja je karakteristično: osjećaj tuge, gubitak interesovanja za aktivnosti u kojima ste ranije uživali, promjene u snu, značajne promjene u težini, nedostatak energije, osjećaj nemira ili razdražljivosti, osjećaj bezvrijednosti ili krivice smanjenu koncentraciju.

Prihvatanje

Prihvatanje se odnosi na period žalovanja kada konačno uspijemo da se pomirimo sa stvarnošću našeg gubitka. Kada dostignemo ovu fazu prihvatanja, više ne poričemo niti se borimo protiv svoje tuge. Tokom ovog vremena, usmjeravamo svoju energiju na slavljenje života voljene osobe, njegujemo uspomene koje smo dijelili i pravimo planove za nastavak života.

FOTO: KAMPUS PRODUCTION/PEXELS
FOTO: KAMPUS PRODUCTION/PEXELS

Šta pomaže u procesu tugovanja?

Iako je tugovanje proces koji ne možemo ubrzati, niti preskočiti, postoje neke stvari koje možemo da uradimo, a koje olakšavaju nošenje sa gubitkom.

Razgovarajte o smrti voljene osobe sa prijateljima i drugim članovima porodice, da biste razumjeli šta se desilo i da biste se sjećali osobe koju ste izgubili. Izbjegavanje može voditi u izolaciju i produžiti sam proces tugovanja.

Prihvatite svoja osjećanja. Spomenuli smo da se razna osjećanja mogu javiti nakon gubitka, šok, ljutnja, tuga, iscrpljenost i slično, te da su sva ta osjećanja potpuno normalna. Kada se jave važno je da prepoznamo svoje emocije i da stvorimo prostor za njih, jer ukoliko se upustimo u borbu protiv njih, samo pogoršavamo situaciju.

Vodite brigu o sebi i svojim bližnjima. Zdrava ishrana, kretanje, dovoljno sati sna, sve to može poboljšati naše fizičko i psihičko zdravlje. Gubitak može negativno uticati na naše navike, iz tog razloga je važno da im dodatno posvetimo pažnju. Kroz slično prolaze i osobe oko nas, pa je važno pomoći i njima sa održavanjem uobičajenih dnevnih navika.

Slavite život osoba koje ste izgubili. Iako godišnjice smrti mogu biti veoma bolne, one mogu biti i dani kada se prisjećamo osoba koje smo izgubili i slavimo njihov život. Dijeljenje priča o njihovom životu, slušanje njihove omiljene muzike ili pomaganje drugima u čast osobe koju smo izgubili, sve to mogu biti načini slavljenja života te osobe, a nama mogu pomoći u povezivanju sa drugima i zajedničkom tugovanju.

Na kraju, ukoliko vam se ipak čini da je tugovanje preteško breme, pomoć stručne osobe može biti od koristi. Psihoterapeut vam može pomoći da prevaziđete prepreke u tugovanju i da bolje razumijete i prihvatite intenzivne emocije koje se javljaju.

Autor: Snježana Ivanović, MA psihologije i psihoterapeut 

(Tekst je realizovan u saradnji sa Udruženjem građana psihološko savjetovanje „Alba“, povodom Sedmice mentalnog zdravlja)