Geni mogu uticati na količinu hrane koju unosimo, osjećaj sitosti, reakciju organizma na određene namirnice i sklonost ka povećanju tjelesne težine. Međutim, genetika nije jedini faktor.
Iako se naši geni nisu značajno promijenili hiljadama godina, okruženje jeste. Današnji način života, dostupnost hrane, stres i tehnologija utiču na to kako se genetske predispozicije ispoljavaju.
Profesor Džozef Projeto objašnjava ovu vezu poređenjem sa dva različita lonca koji stoje na kiši. Veći lonac će prikupiti više vode jer je napravljen da primi više, ali bez kiše ne bi bio pun. Isto tako, za razvoj gojaznosti potrebna je kombinacija genetike i okruženja.
Razumijevanje ove povezanosti pomaže da se gojaznost posmatra kao složeno stanje koje zahtijeva individualan pristup, prenosi Žena Blic.
Istraživanja o genetici i gojaznosti
Prvi dokazi o povezanosti genetike i gojaznosti pojavili su se tokom istraživanja blizanaca. Naučnici sa Univerziteta Mičigen su 1952. godine proučavali 81 par blizanaca i otkrili da su tjelesna težina i obim struka među osobinama koje se najviše nasljeđuju.
Kasnija istraživanja pokazala su da identični blizanci često imaju sličnu tjelesnu težinu čak i kada odrastaju u različitim okruženjima. To ukazuje da, osim načina života i okoline, geni imaju značajan uticaj na tjelesnu težinu.
Procjenjuje se da genetika može uticati na 40 do 70 odsto rizika za razvoj gojaznosti. Razumijevanje ove veze važno je jer pokazuje da pristup mršavljenju i liječenju gojaznosti ne može biti isti za sve osobe, već treba biti prilagođen individualnim potrebama.
Genetska povezanost sa gojaznošću ne znači da je osoba osuđena na višak kilograma, već da je važno razumjeti sve faktore koji utiču na zdravlje i pronaći odgovarajuću podršku i rješenja.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.