Iako se riječ „toksično“ ovih dana možda previše koristi i kod nekih izaziva prevrtanje očima, postoje stvari koje roditelji odrasle djece zaista treba da prestanu da rade (ili, još bolje, da nikada ni ne počnu).
Ponekad se u osnovi narušenog odnosa između roditelja i odraslog djeteta nalazi upravo psihološka enmesment dinamika, kaže psiholog.
– U odnosima u kojima postoji pretjerana emocionalna povezanost, granice postaju nejasne. Više ne postoji jasno poštovanje onoga što je moje i onoga što je tvoje – kaže dr Emili Guarnota, psihološkinja.
Dr Guarnota objašnjava da roditelji u ovakvom odnosu ne doživljavaju svoje dijete kao zasebnu osobu.
– U ovakvom odnosu roditelj i dijete mogu osjećati odgovornost za emocije onog drugog, naročito za njegovu sreću. Odrasla djeca mogu imati potrebu da traže odobrenje roditelja prije nego što donesu odluke i mogu se plašiti da će razočarati svoje roditelje – kaže ona.
Važno je naglasiti da pretjerana emocionalna povezanost nije isto što i bliskost u odnosu.
– Možete imati blizak odnos sa roditeljima, a da granice između vas ipak ostanu jasne – ističe ona.
I da, kaže ona, važno je postaviti granice prema roditeljima i kada ste odrasla osoba, čak i ako u odnosu ne postoji suzavisnost ili pretjerana emocionalna povezanost.
– Granice podrazumijevaju jasno određivanje onoga što vam u odnosu prija i onoga što vam ne prija. One nisu tu da biste kaznili roditelje ili ih izbacili iz svog života. Granice zapravo štite odnose – dodaje doktorka.
Bez obzira na to da li su granice narušene zbog pretjerane emocionalne povezanosti ili nekog drugog razloga, vrijedi razumjeti problematične tačke u odnosima između roditelja i odrasle djece.
Kako bi pomogla, dr Guarnota navodi sedam stvari koje bi roditelji odrasle djece trebalo da prestanu da rade. Takođe objašnjava kako razgovarati sa teškim roditeljima (i kako se osloboditi ovih „toksičnih osobina“ ako ih i sami imate).
7 stvari za koje odrasla djeca žele da njihovi roditelji prestanu da rade, prema mišljenju psihologa
1. Davanje neželjenih savjeta o roditeljstvu ili karijeri
Neželjeni savjeti roditelja mogu veoma snažno da pogode odraslo dijete koje je već izgradilo svoj život. A roditelji? To je jedan od načina na koji odraslu djecu možete tretirati kao malu djecu – čak i kada vam je namjera dobra.
Neželjeni savjeti u vezi sa karijerom ili roditeljstvom često nisu dobrodošli jer na suptilan način poručuju: „Ne vjerujem tvojoj procjeni“. Time se odraslom djetetu oduzima prilika da samo donosi odluke. To je naročito izraženo kada roditelj odraslom djetetu daje savjete o vaspitanju njegove djece ili o finansijama – kaže dr Guarnota.
Kako razgovarati sa roditeljem
Dr Guarnota objašnjava da je u ovakvoj situaciji važno postaviti granice prema roditeljima kada ste odrasla osoba. Ipak, ona uglavnom savjetuje da se najprije pođe od pretpostavke da su namjere dobre.
– Roditelji često zaista vjeruju da pomažu kada daju neželjene savjete. Ako odraslo dijete to ima na umu, lakše će reagovati – kaže ona.
Dodaje:
– Kada roditelj daje neželjen savjet, postavljanje granice poput: „Cijenim što želiš da mi pomogneš, ali ovu odluku ću donijeti sam/sama“ može biti djelotvorno.
Ako ni to ne pomogne, psiholog kaže da možda treba biti odlučniji, na primjer:
„Ne želim više da razgovaram o ovome.“
Kako roditelj može da prekine ovu naviku
Kada roditelj osjeti potrebu da da neželjeni savjet, dr Guarnota predlaže da najprije postavi pitanje. Možete reći:
„U ovoj situaciji, želiš li moj savjet ili samo želiš da te saslušam?“
Ona kaže da se time pokazuje poštovanje prema autonomiji odraslog djeteta i njegovom pravu da samo donosi odluke.
Na odraslom djetetu je da odluči da li želi da prihvati savjet ili ne. Roditelji takođe treba da imaju na umu da izbori njihovog djeteta ne moraju biti isti kao njihovi. Njihovo dijete je zasebna osoba i sposobno je da samo donosi odluke, bez obzira na to da li su te odluke u skladu sa roditeljskim stavovima ili nisu – objašnjava.
Ponekad je, ističe ona, nešto najpodržavajuće što možete reći odraslom djetetu jednostavno:
„Vjerujem ti da ćeš pronaći pravo rješenje.“
2. Korišćenje osjećaja krivice kako biste zahtijevali vrijeme i pažnju
Roditeljsko izazivanje osjećaja krivice nije vrsta porodičnog „odmora“ na koji odraslo dijete želi da ide.
– Neki roditelji koriste osjećaj krivice kao način da izvrše pritisak na odraslu djecu kako bi ona provodila više vremena sa njima. To može zvučati ovako: „Više me nikad ne zoveš“ ili „Pretpostavljam da nemaš vremena za mene.“ Odraslo dijete tada ostaje sa osjećajem da je odgovorno za emocije svog roditelja – kaže ona.
Ona pojašnjava da se ovakvo izazivanje osjećaja krivice razlikuje od toga kada roditelj otvoreno izrazi svoju potrebu, na primjer:
„Nedostaješ mi i volio/la bih da mogu češće da te viđam.“
To je izražavanje osjećanja i upućivanje molbe – objašnjava ona. – Kada je nešto izrečeno tako da se odraslo dijete osjeća odgovornim za sreću svog roditelja, tada se kod njega izaziva osjećaj krivice.
Kako razgovarati sa roditeljem
Dr Guarnota kaže da čak i ako roditeljski pritisak kroz osjećaj krivice djeluje i zbog toga se osjećate loše, to ne znači da ste uradili nešto pogrešno.
Možete priznati osjećanja svog roditelja, a da pritom ne preuzmete odgovornost za njihovo rješavanje – objašnjava ona. – Na primjer, možete reći: „Razumijem da si razočaran/a što ne mogu da dođem ovog vikenda. Tada nisam slobodan/slobodna, ali bih volio/la da razgovaramo u nedjelju.“
Kako roditelj može da prekine ovu naviku
U ovakvim situacijama dr Guarnota savjetuje da budete direktni.
Umjesto da kažete: „Nikad ne provodiš vrijeme sa mnom“, recite jasno šta želite, na primjer: „Volio/la bih da provodimo više vremena zajedno“ – kaže ona. – Takođe je važno da zauzetost odraslog djeteta ne shvatate kao odbacivanje, već da pokušate da razumijete da ono možda pokušava da uskladi više različitih obaveza i uloga.
3. Kritikovanje njihovog načina roditeljstva
Ovo je mnogo otvorenije — i često manje dobronamjerno — od neželjenih savjeta koje roditelji daju svojoj odrasloj djeci.
– Roditeljstvo je oblast u kojoj se mnoga odrasla djeca osjećaju naročito ranjivo – objašnjava dr Guarnota.
– Kao novi roditelji, oni uče i snalaze se na nepoznatom terenu. Stalni komentari ili kritike mogu učiniti da se novi roditelji osjećaju nesposobno. To takođe može izazvati sukobe između roditelja i baka i deka.
Kako razgovarati sa roditeljem
I ovdje se vraćamo na postavljanje granica. Dr Guarnota kaže da roditelju koji kritikuje vaše roditeljstvo možete reći:
„Cijenim tvoje mišljenje, ali ne želim komentare na ovu temu.“
– Granice će možda morati da se postave više puta i odlučno kako bi bile djelotvorne – dodaje ona.
Kako roditelj može da prekine ovu naviku
Dr Guarnota apeluje na roditelje odrasle djece da imaju na umu da njihovoj djeci treba podrška — a ne lekcije o tome kako da budu roditelji — osim ako ih izričito ne zatraže.
– Mnogi roditelji danas rade stvari drugačije nego prethodne generacije i to je sasvim u redu – kaže ona.
– Umjesto da to shvatite lično, posmatrajte to kao nešto pozitivno: vaše odraslo dijete želi da uči i napreduje u ovoj oblasti.
4. Očekivanje da im odrasla djeca budu dostupna odmah
U današnjem društvu, kada nam se komunikacioni uređaji praktično stalno nalaze u džepu, dr Guarnota primjećuje da roditelji ponekad kašnjenje u odgovoru na poruku ili poziv, ili ograničenu dostupnost, tumače kao znak da njihovom odraslom djetetu nije stalo.
– Odrasli ljudi danas usklađuju posao, partnere, djecu, prijateljstva i brojne obaveze – kaže ona.
– Mnogi od njih imaju veoma malo ili nimalo vremena koje mogu da posvete sebi.
Kako razgovarati sa roditeljem
Kada postavljate granice prema roditelju koji očekuje da mu budete dostupni kad god poželi, najvažnije je da budete jasni i praktični. Dr Guarnota preporučuje nešto poput:
„Ne javljam se na telefon tokom radnog vremena, ali ću ti odgovoriti uveče.“
Kako roditelj može da prekine ovu naviku
Dr Guarnota savjetuje roditeljima da promijene perspektivu i prihvate da dvije stvari mogu istovremeno biti tačne.
– Roditelji mogu da prestanu da izjednačavaju dostupnost sa ljubavlju i da ovakvo ponašanje ne shvataju lično – kaže ona.
– Vaše dijete može da vas voli, a da ipak ne bude dostupno svaki put kada ga pozovete.
5. Pretvaranje života odraslog djeteta u priču o sebi
Dr Guarnota kaže da je problem sa ovom navikom to što roditelj stalno pretvara ono što se događa njegovom djetetu u razgovor o sebi. Unapređenje na poslu? Roditelj počinje da priča o sopstvenom napredovanju u karijeri. Dijete prolazi kroz neki problem ili tešku situaciju? Roditelj objašnjava kako je „njemu bilo još gore“.
– Zbog toga se odraslo dijete osjeća kao da ga niko zaista ne vidi i ne čuje – ističe ona.
Kako razgovarati sa roditeljem
Preusmjeravanje razgovora sa prošlosti na ono što se dešava sada može pomoći odrasloj djeci da ponovo usmjere razgovor na sebe. Dr Guarnota preporučuje da kažete:
„Volio/la bih da se još malo zadržimo na ovome, jer je to nešto sa čim se trenutno teško nosim.“
Kako roditelj može da prekine ovu naviku
Radoznalost možda jeste „ubila mačku“, ali može udahnuti novi život odnosu između roditelja i odraslog djeteta.
Dr Guarnota najprije savjetuje roditeljima da zastanu i primijete svoju potrebu da se poistovjete sa pričom svog djeteta, umjesto da odmah uskoče sa sopstvenim iskustvom. Od tog trenutka mogu da prihvate ideju da je upoznavanje sopstvenog djeteta proces koji traje čitavog života.
– Budite radoznali u vezi sa iskustvom svog odraslog djeteta tako što ćete postavljati dodatna pitanja, pokazivati empatiju i zadržati fokus na temi o kojoj razgovarate – kaže ona.
6. Odbijanje da prihvate životne izbore svog odraslog djeteta
Ovo je klasičan primjer „toksične osobine roditelja odrasle djece“. Može dovesti do situacije u kojoj ćutanje odraslog djeteta i prestanak javljanja zapravo postanu lična stvar.
– Kada roditelji kritikuju partnera svog djeteta, njegovu karijeru, način života, odluke u vezi sa roditeljstvom ili neku drugu važnu životnu odluku, odraslo dijete se osjeća kao da nema njihovu podršku i može početi da se udaljava iz tog odnosa. Ako ima osjećaj da nikada ne može da dobije roditeljsko odobrenje, možda će potpuno prestati da se trudi – objašnjava dr Guarnota.
Kako razgovarati sa roditeljem
Nema potrebe da budete neodređeni ili da uvijate stvari: zaslužujete da vaš izbor bude poštovan.
– Odrasla djeca mogu da se nose sa ovim tako što će jasno staviti do znanja da su to njihove odluke i da, iako roditelj ne mora da se sa njima slaže, mora da ih poštuje – kaže dr Guarnota.
Kako roditelj može da prekine ovu naviku
Imajte na umu da su djeca zasebne osobe koje same moraju da žive sa svojim izborima.
– Nije samo po sebi loše ako vaše dijete donosi drugačije odluke. Vaše dijete može biti srećno i uspješno čak i ako njegovi izbori izgledaju drugačije od vaših – kaže dr Guarnota.
7. Odbijanje da se izvini ili preuzme odgovornost
Niko nije savršen – pa ni roditelji. Dr Guarnota objašnjava da će u zdravim odnosima s vremena na vrijeme neminovno doći do sukoba, „ali nakon toga uvijek treba da uslijede priznanje problema i popravljanje narušenog odnosa“.
– Ako se od jedne osobe stalno očekuje da jednostavno nastavi dalje ili se problemi guraju pod tepih, odnos nikada ne može biti u potpunosti obnovljen – ističe dr Guarnota.
Kako razgovarati sa roditeljem
Nažalost, ne možemo natjerati nekoga da se izvini.
– Umjesto da pokušavaju da natjeraju roditelja da se izvini, odrasla djeca treba da se usredsrede na ono što mogu da kontrolišu, kao što su njihove sopstvene granice i dostupnost – kaže dr Guarnota.
Kako roditelj može da prekine ovu naviku
Poruka dr Guarnote je jasna:
– Izvinjenje ne znači da ste loš roditelj – naglašava ona.
Ona ističe da je sasvim u redu, a često i neophodno, priznati kada smo povrijedili nekoga koga volimo.
– To je ključno za ponovno izgrađivanje povjerenja – objašnjava ona, piše Ona.rs.
Bonus video:
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.