Ne možemo okretati glavu i praviti se da je drugačije, kad nije sve je teže biti dijete i sve je teže biti roditelj, a jedan od razloga je i sve više toga što se događa među djecom. Upravo zato je vrlo važno znati pažljivo da slušamo i potruditi se da zaista čujemo djecu, kako nam ne bi promaklo nešto važno.
Nekad nam djeca direktno kažu da im nešto treba, da nešto žele, da ih nešto muči, ali ponekad moramo da se potrudimo da shvatimo šta se krije iza njihovih riječi, očiju, suza ili smijeha. Još kad uz sve nastupi i pubertet… Roditeljski je zadatak da slušamo svoje dijete, damo mu prostora da nam kaže šta osjeća i pružimo mu sigurnost da nam se obrati ako mu zatreba pomoć.
Izjave o tome da se dijete osjeća loše
Ako dijete ima društvenih problema ili problema sa slikom o sebi, moglo bi da kaže sljedeće stvari.
– Mrzim sebe.
– Mrzim svoje tijelo.
– Glup/a sam.
– Usamljen/a sam.
– Ne želim da idem u školu.
Ako je problem tuga ili neki drugi stres, moglo bi da kaže nešto malo manje određeno.
– Bojim se.
– Zabrinut/a sam.
U svakodnevnoj žurbi često možemo da previdimo neke rečenice koje nam ukazuju na to da se djete loše osjeća. Ako dijete kaže da se osjeća usamljeno, na primjer, to možemo protumačiti kao da mu je dosadno i ne zna šta da radi. Ali to mogu da budu potpuno različite stvari i osjećaji.
Činve Vilijams, psihoterapeutkinja, za HuffPost je rekla da uvijek možemo pokušati da kažemo: “Zvuči kao da ti je jako teško. Možemo li još malo da razgovaramo o tome?” Ako imate neku svoju priču, savjetuje, pokušajte da je ispričate kao primjer, a zatim pitajte dijete da li se i ono osjeća tako.
Izjave o samopovređivanju
Takve izjave teško je propustiti ili ne zapaziti, a uglavnom ih i ne ignorišemo. Ali može biti teško kontrolisati sopstvenu reakciju kada dijete kaže dramatičnu rečenicu.
– Želim da umrem.
– Jednostavno ne želim da budem ovdje.
– Nemam razloga da živim.
– Volio bih da se nikad nisam rodio.
– Svima bi bilo bolje bez mene.
– Pitam se koliko bi ljudi došlo na moju sahranu.
Iako ovakve izjave tinejdžeri znaju da kažu i bez opravdanog poriva ili povoda, te uz neodređene znakove koje šalju svojim govorom tijela (na primjer, uz smješak), pa je lako pogrešno shvatiti poruku, ne bismo ovo smjeli da zanemarujemo.
Važno je motivisati djecu da razjasne i objasne to o čemu govore, a to se može postići pitanjima poput: “Šta misliš?”, “Šta te navodi na to?” ili “Možeš li da mi kažeš više?”.
Ponekad pomislimo da bi direktno pitanje o suicidalnim mislima moglo navesti dijete upravo na pogrešan put, ali stručnjaci kažu da je uvijek bolje pitati. Te ideje im neće “ući” u glavu zbog pitanja, ističe psihološkinja Elizabet Kejn. Mnogo je važnije da postavljanje ovih pitanja pruža ključnu priliku da pomognemo djetetu, ako je potrebno.
Izjave o tajnim ili potencijalno neprikladnim vezama
Ne morate da znate sve o društvenim odnosima svog djeteta, a tinejdžeri će, očekivano, željeti malo privatnosti. Međutim, ako vam kaže bilo šta što vam zvuči čudno, o svom prijatelju ili prijateljici, postavite otvorena, radoznala pitanja. Ako dijete spominje ili nagovijesti tajne odnose s nekim, posebno s drugom odraslom osobom, to mora da bude podsticaj za razgovor.
Sve u svemu, slušajte dijete, nikad nemojte da umanjite važnost onoga što vam govori. Ako se radi o navedene 3 stvari, na primjer, vrlo je važno da ozbiljno pristupite tome što ste saznali. Ujedno, gledajte i govor tijela, jer i on može mnogo da vam kaže, piše B92.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.