Dok po knjižarama jure sveske, pernice sa omiljenim junacima i rančevi koji su ponekad teži od samog djeteta, u glavi svakog roditelja vrzma se sto jedno pitanje. Slušate komšinice, mame u parku i rođake kako se hvale da njihov mališan već sam čita stripove i piše pisma babi, pa vas uhvati tiha panika dok gledate svog predškolca kako i dalje najradije crta čiča-gliše i šara po listu papira.
Prvo što vam padne na pamet obično je nešto slično ovome: “Bože, da li smo zakasnili, da li će se obrukati prvog septembra?”
Sjedite, udahnite duboko i skuvajte kafu, imamo odlične vijesti za vas. Učitelji ne očekuju da vam dijete uđe u učionicu kao diplomirani književnik, jer škola i služi upravo tome da ih nauči da čitaju i pišu. Svo to forsiranje, nervoza i tjeranje djeteta da po cijeli dan prepisuje slova iz brenka koja i ne razumije može samo da stvori otpor prema školi prije nego što je uopšte i počela. Ono što je vašem budućem prvaku u ovom trenutku stvarno potrebno ne staje u svesku na linije – u pitanju su takozvane predčitačke i predpisačke vještine, male svakodnevne sitnice i mudrosti koje se najbolje uče kroz igru, a o kojima se daleko manje priča.
Zato, prije nego što kupite još jednu zbirku zadataka za vježbanje, saznajte koje to tajne vještine vaš mališan zapravo mora da savlada i kako jedna obična igra iz našeg djetinjstva može odmah da vam otkrije da li je spreman za školsku klupu.
Kako dječje prstiće vodi red i redosled – Od žvrljotina na papiru do prvog slova
Sve počinje sasvim prirodno. Prvo gledaju slikovnice dok im čitate, pa uočavaju da se tekst čita sa leve na desnu stranu i odozgo na dole. Već između treće i četvrte godine deca počinju da slažu rime, a posle četvrte polako shvataju da se reči dele na slogove.
Oko pete i šest godine dešava se glavna stvar – dete počinje da primeti glasove. Zna koji je prvi glas u reči, a ubrzo i koji je poslednji. Sa šest i po godina u glavi se spaja glas sa slovom, dok sa sedam godina mogu sami da se igraju rečima tako što dodaju ili oduzimaju glasove. Neka djeca, naročito ona izrazito darovita, pročitaju prve riječi i mnogo ranije, čak sa dvije ili četiri godine, ali to nikako nije obaveza za sve.
Kako se pravilno drži olovka u šaci
Da bi ruka sutra lako pisala po svesci bez mučenja, važan je takozvani pincetni hvat. Do pete godine dete bi trebalo da drži olovku vrhovima palca, kažiprsta i srednjeg prsta. Ruka ne sme da visi u vazduhu niti da se piše iz celog tela, a pritisak na papir ne treba da bude ni prejak ni preslab.
Isto tako, do pete godine mora se jasno znati da li je dete desnoruko ili levoruko. Nemojte ga forsirati da prepisuje slova ako ne razume šta piše – radije mu dajte da slobodno crta, jer tako jača maštu i sprema prstiće za pisanje.
Najlakši put do prepoznavanja azbuke
Iako ne mora da piše, poželjno je da dete prepoznaje slova azbuke pre prvog razreda. Školski programi danas idu dosta brzo i već posle par nedelja učiteljice očekuju da deca spajaju kratke rečenice. Ali nemojte sedeti za stolom i mučiti se. Pokažite mu slova dok šetate ulicom, gledajte reklame ili registarske tablice na kolima.
Tražite oblike u prirodi:
Slovo A liči na okvir ljuljaške u parku.
Ćirilično P izgleda kao neka mala vrata.
Slovo O je okruglo kao lopta ili kao naša usta kad ga izgovaramo.
Takođe, vježbajte u hodu! Dok se vozite autom do prodavnice, pitajte ga: “Šta se to prvo čuje kad kažem Mmmmila?” ili “Šta to pijemo ujutro, a počinje na M?”. Produžite izgovor glasa da bi dijete lakše uočilo gdje se nalazi.
Na slovo, na slovo K
Želite sami da provjerite da li je vaš budići prvak spreman za školu? Odigrajte sa njim stari dobri Kaladont. Ako dete lako shvati pravila i zna na koje slovo se završila vaša reč da bi reklo svoju, budite sigurni da je spremno za učenje čitanja.
Ako mu je Kaladont teži, pređite na igru “Na slovo, na slovo”. Međutim, obratite pažnju na jednu važnu stvar: ako dete ima između 6 i 7 godina i uopšte ne može da pogodi koji je prvi glas u reči (na primer u reči mama ili miš), to je znak za uzbunu. U tom slučaju treba se hitno obratiti logopedu, jer to može biti rani pokazatelj budućih poteškoća u čitanju i pisanju.
Da li je nesavršen izgovor riječi prepreka za đačku torbu
Ako vaš predškolac još uvek šuška ili ne izgovara čisto glas R ili L, nemojte paničiti. Za uspeh u prvom razredu mnogo je važnije da dete razumije jezik i da pravilno sklapa rečenice nego kako tačno izgovara pojedinačna slova. Svakako je lakše rešiti izgovor pre nego što krenu brojne školske obaveze, ali te glasove dete može popravljati u bilo kom životnom dobu.
Za pregled kod logopeda ne trebaju vam nikakve posebne pripreme. Stručnjak će kroz igru procijeniti stanje, a ukoliko postoje manje smetnje, uz redovan rad dijete se brzo spremi za školu. Ako se ustanove veće poteškoće, logoped može predložiti i odlaganje polaska za godinu dana. Ne zaboravite da je pored jezika jednako važno i da dete bude emotivno i socijalno zrelo za sve lijepe dane koji ga čekaju u školskoj klupi, prenosi Ona.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.