Djeca

On je ključna figura: Otac koji ovo radi kćerki znatno utiče na njenu ličnost tokom života

Odnos između oca i kćerke jedan je od najdubljih i najvažnijih odnosa u životu jedne žene. Način na koji je otac gleda, razgovara sa njom, pokazuje ljubav ili je uskraćuje, često ostavlja trag koji kćerka nosi mnogo duže nego što društvo želi da prizna.

On je ključna figura: Otac koji ovo radi kćerki znatno utiče na njenu ličnost tokom života
FOTO: FREEPIK

Upravo je o tome govorio Karl Jung kroz svoju teoriju očinskog kompleksa i odnosa između roditelja i djeteta. Jung je vjerovao da otac ima ogromnu moć u psihološkom razvoju kćerke toliko veliku da može oblikovati njen osjećaj sopstvene vrijednosti, način na koji voli, bira partnere i vidi samu sebe.

Kada je otac nježan, prisutan i emocionalno stabilan, kćerka često izrasta u sigurnu ženu koja vjeruje da zaslužuje ljubav i poštovanje. Međutim, kada je hladan, kritičan, nasilan, ponižavajući ili emocionalno nedostupan, posledice mogu pratiti dijete čitav život.

Jedan od Jungovih najpoznatijih citata upravo govori o tome koliko je očinska figura snažna:

Svakom ocu je data mogućnost da iskvari prirodu svoje kćerke.

Iako je ova rečenica kratka, njeno značenje je duboko. Jung nije tvrdio da će svaki otac povrijediti svoje dijete, već da očinska moć može biti i ljekovita i razorna. Dijete od oca često prvi put uči šta znači biti voljen, prihvaćen i viđen. Ako umjesto toga dobije kritiku, odbacivanje ili strah, rana ostaje duboko urezana.

Kćerke često cijelog života nose odnos sa ocem

Jung je smatrao da detinjstvo ne ostaje iza nas, ono živi u nama i kasnije se pojavljuje kroz odnose, emocije i obrasce ponašanja.

Kćerka koja je odrasla uz oca koji je stalno kritikovao njen izgled, emocije ili uspjeh može kasnije razviti osećaj da nikada nije dovoljno dobra. Neke žene zbog toga čitav život pokušavaju da zasluže ljubav, dok druge biraju emotivno nedostupne partnere jer im je takav odnos poznat još iz djetinjstva.

Posebno je upozoravao na roditelje koji na djecu prenose sopstvene frustracije i neostvarene snove. Njegova čuvena misao često se i danas citira:

Ništa nema jači psihološki uticaj na decu od neproživljenih života njihovih roditelja.

Drugim riječima, roditelj koji nije riješio sopstvene traume, bes, nezadovoljstvo ili unutrašnje konflikte, vrlo često to nesvjesno prenosi na dijete.

Otac koji nikada nije naučio da pokazuje emocije može odgajiti ćerku koja vjeruje da ljubav mora da boli ili da se za pažnju mora boriti. Otac koji stalno ponižava, kontroliše ili omalovažava dijete može stvoriti osobu koja kasnije sumnja u svaku svoju odluku.

Hladan otac ostavlja duboke posljedice

Jung nije govorio samo o otvoreno nasilnim očevima. Vjerovao je da i emocionalna hladnoća može ostaviti ozbiljne posljedice.

Mnoga djeca odrasla su u kućama gdje je “sve izgledalo normalno”, ali ljubavi nije bilo. Otac je bio fizički prisutan, ali emocionalno nedostupan. Nije pitao kako se dijete osjeća, nije pružao nježnost, nije pokazivao podršku.

Takve kćerke često odrastaju sa osjećajem da moraju da budu savršene da bi zaslužile pažnju. Neke postaju pretjerano jake i samostalne jer su rano naučile da ne mogu da se oslone ni na koga. Druge ostaju gladne ljubavi i potvrde.

U tumačenjima Jungovih radova često se navodi da odsutan ili hladan otac kod kćerke može stvoriti dubok osećaj emotivne nesigurnosti i straha od odbacivanja.

“Dok nesvjesno ne postane svjesno…”

Jedna od Jungovih najpoznatijih rečenica danas se često povezuje upravo sa traumama iz djetinjstva:

Dok nesvjesno ne učinite svjesnim, ono će upravljati vašim životom, a vi ćete to zvati sudbinom.

Jung je vjerovao da mnogi ljudi čitav život ponavljaju iste emotivne obrasce upravo zato što nikada nisu osvestili rane nastale u porodici.

Kćerka koja je odrasla uz hladnog ili agresivnog oca može kasnije misliti da je “osuđena” na loše odnose, ali Jung je smatrao da čovjek nije zauvijek zarobljen u sopstvenoj prošlosti. Prvi korak ka promjeni, govorio je, jeste razumijevanje sopstvene rane.

Pročitajte još

Rana ne nestaje sama od sebe

Iako je Jung mnogo pisao o bolu koji roditelji mogu nanijeti djeci, nije vjerovao da čovjek mora zauvijek ostati žrtva svog djetinjstva.

Smatrao je da suočavanje sa istinom, prihvatanje sopstvenih emocija i razumijevanje odnosa sa roditeljima može pomoći čovjeku da prekine destruktivne obrasce.

Jer dijete koje je nekada bilo povrijeđeno ne ostaje zauvijek dijete, ali rana koju nije dobilo priliku da izlječi često govori kroz odraslu osobu, prenosi Yumama.