Djeca

UPIJAJU KAO SUNĐERI 8 navika koje djeca pokupe od svojih roditelja

Djeca su pravi mali stručnjaci za posmatranje i upijanje ponašanja. Nevjerovatno lako usvajaju obrasce, navike i ponašanja, i to najviše samo tako što posmatraju svoje roditelje.

UPIJAJU KAO SUNĐERI 8 navika koje djeca pokupe od svojih roditelja
FOTO: FREEPIK

Upravo je to ključni dio njihovog “posla” dok odrastaju: djeca uče iz onoga što vide i osjete od odraslih koji ih okružuju. Roditelji imaju najveći uticaj na to kako se djeca razvijaju i šta će usvojiti kao dio svog karaktera i navika. Ako ste ikada slučajno izgovorili neku neprimjerenu riječ, znate koliko brzo djeca mogu “posaditi sjeme” i ponoviti tačno ono što su čula često u najnezgodnijem trenutku.

Evo nekoliko ključnih životnih lekcija i ponašanja koje djeca upijaju od svojih roditelja.

1. Ranjivost

Jedna od najvažnijih vještina u životu jeste sposobnost izražavanja emocija riječima i njihovo konstruktivno dijeljenje s drugima. Ovaj proces počinje u porodici. Roditelji pomažu maloj djeci da imenuju svoja osjećanja, ali važno je i kako odgovaraju na njih. Ako su roditelji slušali šta osjećamo ili su nas samo zatrpavali naredbama i beznačajnim komentarima, to ostavlja trag. Djeca koja odrastaju u okruženju u kome se zanemaruje ili ignoriše njihova emocionalna potreba često nauče da potiskuju svoje emocije.

2. Maniri

Jednostavnu uljudnost u ophođenju, riječi poput “molim” i “hvala” djeca uče od roditelja. Modeliranje uljudnosti, poštovanja i zahvalnosti ključno je za njihovo ponašanje. Ako roditelji pokazuju obzirnost i topao pristup prema drugima, djeca će to ponoviti. Elen Kamaras, lajfkouč, ističe kako roditelji svojim primjerom mogu najbolje naučiti djecu osnovnim manirima.

Djevojčica crta
FOTO: FREEPIK

3. Briga i tjeskoba

Ako roditelji često brinu o najgorim mogućim scenarijima, čak i kada je sve u redu, djeca taj obrazac preuzimaju i usvajaju. Tjeskoba postaje dio njihovog pogleda na svijet. Lulu Palmer, savjetnica, objašnjava kako roditeljski strah može oblikovati djetetove sopstvene brige.

4. Osjećanje krivice

Kritika ili osuđivanje djece u situacijama kad pogriješe može stvoriti dugotrajno osjećanje krivice. Takve misli se često pretvore u unutrašnji glas koji stalno ponavlja: “Nisam dovoljno dobar”.

5. Kako voljeti

Djeca uče šta je ljubav i kako se izražava posmatrajući roditelje. Jesu li roditelji pokazivali nježnost, poštovanje i toplinu ili su se češće sukobljavali i kritikovali? To oblikuje djetetovo viđenje ljubavi i odnosa. Ričard Drobnik, licencirani socijalni radnik, naglašava da roditelji svojim ponašanjem oblikuju djetetovu percepciju ljubavi i međuljudskih odnosa.

Pročitajte još

6. Kako oblikujemo svoje stavove

Ako roditelji često osuđuju druge – zbog izgleda, ponašanja ili bilo kog drugog razloga – djeca će taj obrazac lako preuzeti. Način na koji roditelji govore o drugima postaje temelj za to kako djeca kasnije procijenjuju sebe i ljude oko sebe.

7. Kako biti voljen

Djeca uče ne samo kako voljeti, već i kako prihvatiti ljubav. Ako roditelji pokazuju nježnost, podršku i toplinu, djeca se osjećaju sigurno i voljeno. Ali ako u porodici postoji mnogo nesuglasica, emocionalna distanca ili manjak pažnje, djeca često razvijaju odbrambene mehanizme koji kasnije mogu otežati odnose.

8. Otpornost

Otpornost je jedna od ključnih vještina za srećan i ispunjen život. To je sposobnost prilagođavanja i oporavka nakon teških iskustava, uz zadržavanje samopouzdanja. Elen Luborski, psihološkinja, tvrdi da roditelji koji pružaju djeci povjerenje i podstiču ih da sami donose odluke, pomažu im da razviju otpornost i samopouzdanje u suočavanju s izazovima.

Roditelji pomažu djeci da razviju otpornost kada im pokazuju povjerenje u njihove sposobnosti i podstiču ih da sami pronađu rješenja za izazove. Kada dijete osjeti da ga roditelji podržavaju, ali mu dopuštaju da istražuje sopstvene mogućnosti, to kod njega stvara temelj za vjeru u sebe. Isto važi i za riječi. Kada roditelj slučajno izgovori neku “zabranjenu riječ”, dijete je brzo ponavlja kako bi provjerilo reakciju. Način na koji roditelj reaguje određuje koliko će ta riječ ili ponašanje dobiti na važnosti. Djeca posmatraju svaku reakciju i kroz to uče kako da se nose s okolinom, piše B92.