Psiholog upozorava: Zašto djeci NE TREBA GOVORITI da “nema para”

Klontz, član CNBC Digital Financial Advisor Council-a i stručni predavač u programu 

– Kako vaspitati finansijski pametnu djecu – objašnjava da se većina roditelja suočava sa istim scenarijem.

Kako djeca odrastaju i počinju da primjećuju razlike u materijalnom svijetu oko sebe, njihovi zahtevi se povećavaju. Vide luksuzna putovanja ili skupe automobile, prirodno je da postavljaju pitanje: zašto neki mogu, a drugi ne?

Prema Klontzu, ova situacija često emocionalno opterećuje cijelu porodicu. Roditelji se osjećaju neprijatno, suočeni sa sopstvenim osećajem stida ili sećanjima na oskudicu iz detinjstva. To često dovodi do refleksne i površne rečenice: “Ne možemo da priuštimo”.

Međutim, Klontz navodi 3 ključna razloga zbog kojih ovu frazu treba izbjegavati.

“Ne možemo da priuštimo” najčešće nije istina

Roditelji u većini slučajeva zapravo imaju načina da dođu do novca, makar teoretski. Mogli bi da prodaju imovinu, podignu kredit, prekovremeno rade ili se dodatno zaduže. Takođe, velika greška je i reći djeci da im je skupe poklone donio Deda Mraz. Djeca, tvrdi Klonc, intuitivno osećaju da izjava nije potpuno iskrena, što narušava povjerenje i otežava razgovor o novcu.

Stvara mentalitet oskudice koji može da prati dijete cijeli život

Klonc objašnjava da ponavljanje ove fraze kod djeteta razvija “skripte o novcu” zasnovane na nedostatku.

Kao što dijete koje nikada ne jede slatkiše može da pretjera čim dobije priliku, tako i mladi koji odrastaju uz stalno “ne možemo” u odraslom dobu često posežu za kreditima i impulsivnom potrošnjom, pokušavajući da ispune emocionalne praznine iz djetinjstva, prenosi Nova.rs.

Propušta se dragocjena prilika za finansijsko obrazovanje

Umjesto zatvaranja razgovora, Klonc preporučuje da roditelji objasne zašto određeni trošak nije prioritet. To je šansa da djeca nauče kako funkcionišu budžet, štednja, dug, investicije i dugoročno planiranje, kao i zbog čega su odlaganje zadovoljstva i održiva potrošnja važni za finansijsko zdravlje.

Umjesto odbijanja bez objašnjenja, Klonc savjetuje drugačiji pristup:

“Mogli bismo to da uradimo, ali biramo da novac trošimo na druge stvari, evo zbog čega.”

Roditelji bi potom trebalo jasno da objasne svoje prioritete, bilo da je riječ o otplati duga, štednji za stan, ulaganjima ili odluci da rade manje kako bi više vremena provodili sa porodicom.

Prema Kloncu, otvoren razgovor o novcu presudan je za razvoj zdrave finansijske psihologije. Djeca koja razumiju porodične vrijednosti, troškove i finansijske ciljeve mnogo lakše izrastaju u odrasle koji mudro upravljaju novcem i ne upadaju u zamke prekomjerne potrošnje i dugova.